Tehnološki napredak je uništio mnoge prosperitetne karijere, kao što je Hvatač štakora iz viktorijanske Engleske, ili Organizator orgija iz drevnog Rima.
Doduše, oba zanimanja i dalje postoje, mada nisu ni blizu popularna kao što su nekada bila. U mnoštvu čudnovatih povijesnih profesija, Pixelizam je izdvojio neke od najčudnijih.
Žderač grijeha (osoba koja jede tuđe grijehe)
Bez obzira koliko mnogo su griješili vaši voljeni, prije samog ukopa, nekada ste im mogli zagarantirati put u raj. Jednostavno pozovete lokalnog „žderača grijeha“, koji će za malu naknadu pojesti sve grijehe preminulog.
Procedura je išla ovako: Na grudi preminule osobe bi se stavili kruh i pivo. Nakon nekog vremena, kada kruh i pivo „upiju sve grijehe“, žderač bi došao, pojeo svu hranu sa prsa preminulog, i zagarantirao mu put u raj.
Kucač (osoba koja kuca na vrata i prozore)
Početkom industrijske revolucije, kada nisu postojali pouzdani alarmi, netko je morao buditi spavalice svakog jutra. Na svu sreću – tu je bio Kucač na vrata i prozore.Kucači su nosali sa sobom dugačke šipke, obično napravljene od bambusa, kako bi mogli pokucati sva vrata i prozore. Zauzvrat, Kucaču je bilo plaćeno nekoliko penija tjedno za ovaj posao. Poput modernih (dosadnih) alarma, kucač bi uporno kucao sve dok nije bio 100% siguran da se klijent probudio.
Jedino pitanje ostaje, tko je kucao kucaču?
Dvorska luda (privatni stand-up komičar)
Svi smo čuli za dvorske lude – „budale“ kojima je dopušteno da vrijeđaju kralja, a da pri tome ne izgube glavu (to jest, sve dok mogu nasmijati kralja). Iako se čini da je ovaj posao nestao prije nekoliko stotina godina, ne tako davno (1999. godine) jedno Kraljevstvo (Tonga) je imenovalo i službenu dvorsku ludu. Zanimljivo je to što je čovjek imenovan za ovu profesiju također bio vladin financijski savjetnik koji je bio upleten u financijski skandal.
Da nekim čudom možemo ovakvu praksu provesti u Hrvatskoj, ako ništa drugo – imali bi više dvorskih luda nego političara.
Tjelokradica (osoba koja krade leševe)
U Velikoj Britaniji, zločin za krađu leša je bio samo mali prekršaj i bio je kažnjiv jako malim kaznama. To je dovelo do velike industrije krađe leševa, a samim tim i procvata medicine u Europi.
Kradljivci leševa su često bili oprezni da ne ukradu ništa osim samog tijela (nakit ili odjeću) jer bi to bio već teži prekršaj. Tokom 1827. i 1828. godine, neki kradljivci tijela iz Edinburgha su promjenili taktiku – umjesto iskopavanja tada plitkih grobova, počeli su ubijati ljude. Ovo je rezultiralo donošenjem zakona u kojem su se samo donirana i neidentificirana tijela mogla koristiti za proučavanje anatomije.
Sa donošenjem zakona, ova profesija je i službeno pokopana.
Izvor: Princip
