Mikado umjesto vegete, sky umjesto coca-cole; jeftine marke kupuje 80% ljudi.
Elektronika je u Hrvatskoj skuplja nego u EU, slično kao i ulja, koja bi zbog niže stope PDV-a morala biti jeftinija. Svježe mlijeko, sirevi i jaja kupljeni u hrvatskim dućanima samo su tri posto jeftiniji nego da ih se kupuje u Austriji i Njemačkoj, zemljama s prosječnim EU cijenama. Odjeća i riba u Zagrebu su 4 posto jeftiniji nego u Beču, a kruh i žitarice samo 6 posto. Hrvatska je po cijenama ključnih prehrambenih artikala pri vrhu među tranzicijskim državama, negdje čak i ispred starih članica EU, dok se po cijeni sata rada nalazi na začelju, zajedno s Bugarskom i Rumunjskom.
Cijene kao u Beču
Može li se vjerovati Eurostatovim usporedbama rađenim uoči ulaska Hrvatske u EU, ovdašnji se standard čuva tek kroz energente: struja, plin i druga goriva jeftiniji su 30 posto od prosječnih cijena u EU, za petinu je jeftinije komuniciranje, namještaj za četvrtinu, kao i javni prijevoz. Naši su hoteli i restorani 10 posto jeftiniji od prosjeka EU, a slično je i s cijenama voća, povrća ili krumpira. Kada se u potrošnju hrvatskih kućanstava uključe cijene robe i usluga koje se prodaju ispod tržišnih cijena, tada hrvatski građani za istu količinu robe i usluga izdvoje četvrtinu manje novca nego Nijemci!
Mjereno tim kriterijem, život u Švedskoj dvaput je skuplji nego u Hrvatskoj, no zato su u Švedskoj plaće pet puta veće od naših. U odnosu na prosjek EU, hrvatski je radnik tri puta jeftiniji od radnika u EU.
Domaći pak izvori navode da je u odnosu na lanjski lipanj došlo do nekih pojeftinjenja. Portal Supermarketi.info tvrdi da je u ožujku ove godine u odnosu na lipanj brašno pojeftinilo 23,24%, suncokretovo ulje 28,59%, Franckova jubilarna kava 6,92%, mliječni namaz Dukatela 18,66%, jaja 19,62%, Čokolešnik Podravka 5,21%, svježe mlijeko z bregov Vindije 3,3 mm 11,48%...
No to je mala utjeha hrvatskim potrošačima, kojima su i više nego toliko porasle kućne režije i drugi troškovi života pa sve češće štede i nauštrb kvalitete kupujući jeftine trgovačke robne marke, čime se od ulaska u EU dodatno urušava domaća proizvodnja. Već više od 80% hrvatskih građana navodi da kupuje trgovačke marke K-plus, Kaufland, Clever, Lidl, Lumpi, Baleu... te je udjel privatnih marki na policama trgovaca u odnosu na brendove proizvođača u nas već veći od 25%.
Nije problem što se s padom granica s EU uvozi, nego to što uvozimo i ono čega imamo dovoljno, poput konditorskih proizvoda, prerađevina pilećeg mesa, kobasičarskih i drugih suhomesnatih proizvoda..., tvrde hrvatski proizvođači, koji zbog nekonkurentnosti, gubitka tržišta CEFTA-e, visokih inputa i sve većeg uvoza sve više gube utakmicu s EU. Samo smo, primjerice, pršuta u drugoj polovici lanjske godine u odnosu na prvu polovicu uvezli 66% više, a slično je i s uvozom svinjetine, koje je proizvodnja u drugoj polovici 2013. pala 8%. Proizveli smo 6500 tona svinjetine manje, a uvezli 1500 tona više. Razlozi za to su i poremećaji na tržištu EU i niže cijene izazvane restrikcijama ruske strane na uvoz svinjetine iz EU pod izlikom afričke svinjske kuge u nekim zemljama.
Raste uvoz hrane
U ukupnom poljoprivredno-prehrambenom uvozu, koji je lani narastao za dodatnih 150 milijuna dolara (a izvoz pao za 100 milijuna), samo smo uvoz mesa i klaoničkih proizvoda povećali za 60 milijuna dolara. Mlijeka i mliječnih proizvoda uvezli smo više za 70 milijuna. Trgovci prodaju ono što kupci, koji imaju sve manje novca, traže. Pijemo tako trajno mlijeko iz Poljske za nešto više od 4 kune umjesto Dukatova ili Vindijina za oko 7 kuna. Umjesto vegete se sve više troši mikado, sky umjesto coca-cole...
Izvor: Večernji list
