Radnici koji u mnogim zemljama članicama Europske unije rade za osnovnu plaću uvećanu za proviziju mogli bi uskoro računati na veća primanja tijekom godišnjeg odmora.
Sud Europske unije presudio je prošloga četvrtka da radnici, poput prodavača, kojima se mjesečni dohodak sastoji od osnovne plaće i provizije, moraju – za vrijeme dok su na godišnjem odmoru – dobiti naknadu u koju je uračunata ta provizija, bez obzira na činjenicu da određeno vrijeme nisu radili pa nisu niti mogli u praksi ostvariti proviziju.
Sud EU-a, sa sjedištem u Luxembourgu, razmatrao je slučaj zaposlenika tvrtke British Gas kojemu provizija čini više od 60 posto mjesečnih primanja.
Gospodin Lock zadužen je za odnose s poslovnim subjektima koje treba uvjeriti da od njegove tvrtke kupuju energetske proizvode. Za svaku prodaju, on dobiva proviziju koja mu se, nakon nekoliko tjedana ili mjeseci kad je ugovor s klijentom potpisan, isplaćuje kao dodatak na osnovnu plaću.
U prosincu 2011. godine otišao je na dvotjedni godišnji odmor što, logično, znači da ta dva tjedna nije radio, nije sklopio nove ugovore, pa nije niti ostvario nove provizije. Plaća za prosinac nije mu bila umanjena jer je dobio proviziju iz prethodnog razdoblja, ali po povratku na posao neko vrijeme mogao je računati samo na osnovnu plaću, s obzirom da novih provizija nije bilo.
Budući da je to smatrao nekorektnim, obratio se nacionalnom sudu koji rješava radne sporove, a taj je sud tražio mišljenje Suda EU koji je zadužen za tumačenje europskog zakonodavstva, u ovom slučaju europske Direktive o radnom vremenu.
Prema objavljenoj presudi, europski suci zaključili su da je svrha naknade za godišnji odmor da radnik, što se tiče plaće, bude u jednakoj situaciji kao kada radi. Iako je Lock za vrijeme odmora dobio uobičajenu naknadu, financijska šteta za njega je nastala u kasnijem razdoblju.
To može odvratiti radnike od uzimanja godišnjeg odmora na koji imaju pravo, pogotovo u slučajevima poput spomenutog kada provizija čini veći dio plaće, što je »u suprotnosti s ciljem Direktive o radnom vremenu«. Sud, međutim, nije ulazio u kalkulacije kolika bi provizija trebala biti isplaćena u konkretnom slučaju, nego je to prepustio nacionalnim zakonima.
Hrvatima na godišnjem prosjek iz tri mjeseca
Hrvatskim Zakonom o radu propisano je, pak, da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće »najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)«. S obzirom na presudu Suda EU, izgledno je da je to pravo hrvatskih radnika sada 'zacementirano' bez obzira na ishod aktualnih pregovora o ZOR-u.
Izvor: Novi list
