Austrija je tradicionalno najveći strani ulagač u Hrvatskoj. Prema podacima Hrvatske narodne banke, izravna ulaganja iz te države u 2012. godini iznosila su 683,6 milijuna eura. No postoji i veći "ulagač" o kojem se ni u javnosti ni u ekonomskim i političkim krugovima ne govori.
Hrvatski iseljenici godišnje u domovinu - i to samo službenim kanalima, preko banaka ili tvrtki za prijenos gotova novca, poput Western Uniona - pošalju oko 1,1 milijardi eura!
Tako hrvatska dijaspora u domovinu pošalje više novca nego što iznose ukupna izravna strana ulaganja. Ona su, za usporedbu, 2012. dosegla milijardu eura, a lani samo nešto više od pola milijarde eura.
"Da, to je jako puno novca", kaže ekonomistica Adela Poprženović koja je prva izračunala koliko su hrvatski iseljenici velikodušni u slanju novca u domovinu, po čemu hrvatska dijaspora ulazi u deset najizdašnijih na svijetu.
Adela je jedan od rijetkih, ako ne i jedina, koja se ozbiljnije pozabavila novčanim transferima inozemstva, tzv. doznakama. Porijeklom iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, svoje je formativne godine provela u Švedskoj, gdje i sada živi, a tema o novčanim transferima iz hrvatske dijaspore bila je tema magistarskog rada na uglednom švedskom Fakultetu ekonomije i upravljanja Sveučilišta u Lundu.
"Kombinirala sam podatke za period od 1997. do 2005. iz različitih izvora, od bilance plaćanja, preko podataka o tekućim transakcijama, podataka Zavoda za statistiku o prihodima domaćinstava te podataka Svjetske banke", kaže Adela.
Naravno, mogla je istraživati samo novac koji dolazi službenim kanalima. Drugi dio, onaj koji iseljenici pošalju po rođacima ili ostave dok su na odmoru, što im je lakše i jeftinije, ostaje u sivoj zoni. Istražujući, naišla je na podatke koji daju drugačiju sliku o hrvatskoj dijaspori nego što se obično misli.
"Hrvatski su iseljenici redom bolje obrazovani i stručniji. To je posebnost i to ih razlikuje od drugih emigranata. Zbog toga se u novoj državi lakše uklope i lakše nađu posao", kaže. Novac u domovinu šalju zbog dva razloga – za svojevrstan umirovljenički fond. I vrlo često ulažu u nekretnine jer se planiraju vratiti. S druge strane, povezanost iseljenika s obiteljima je snažna pa novac šalju kao pomoć. Investiranje u posao, naglašava, nije istraživala. Primatelji novac jednostavno troše, konzumiraju. No, takva socioekonomska slika iseljeništva daje neočekivani rezultat. "Kako iseljenici nisu iz najsiromašnijih slojeva, tako ni njihove obitelji nisu najsiromašnije. Stoga novčani transferi iz inozemstva zapravo povećavaju jaz između najsiromašnijih i onih bogatijih i jačaju socijalnu nejednakost", navodi.
Kao još jednu posljedicu doznaka, navodi utjecaj na cijene na tržištu nekretnina, ali i pozitivan utjecaj na razvoj financijskog sektora, što je ujedno i jedini priznati “doprinos” dijaspore. "Riječ je o stabilnom izvoru novca. Na njega ne utječu ni ratovi ni nemiri u susjedstvu. Za razliku od stranih ulagača koji će - svuda u svijetu - povući kapital ili neće ni ulagati čim postoje naznake da bi situacija u toj državi ili u susjedstvu mogla postati nestabilna", kaže te dodaje: "Žao mi je što se nitko ozbiljnije na bavi tom temom. Zaista je riječ o velikom novcu i velikom potencijalu."
Izvor: Večernji list
