Osiguranje budućnosti je naša temeljna svrha. Za 100 godina unaprijed, ostaju samo djeca i knjige. Nitko se neće sjećati vašeg minusa na računu ili koji ste model automobila vozili.
Dva grafikona koje je nedavno objavio na svom blogu Nenad Bakić govore o doslovno katastrofalnom gospodarskom stanju Hrvatske. U punih šest godina mi se ne izvlačimo iz krize - i to s nekom globalnom svjetskom krizom nema nikakve veze, piše ekonomist Goran Vojković:
Kako se vidi, Estonija doslovno gospodarski leti, a iz zastoja se izvlače i oni kojima smo se prije 25 godina smijali kada bi dolazili na Jadran u starim modelima Škoda i Lada, te prodavali škarice, napola uporabljive radio-aparate te borere od 6 milimetara (prodavač je valjda radio na toj traci pa bi "maznuo" svaki dan dva-tri).
Češka Republika se vratila tamo gdje je i bila - gospodarska zemlja visoke tehnologije i vrhunskih automobila, Baltičke republike idu tamo gdje bi valjda i bile da ih Sovjeti nisu svojevremeno okupirali - među društvo razvijenih.
Domaći mediji, osim što prešućuju ono što se stvarno zbiva - da zaostajemo mi, a ne nama srodne zemlje ili svijet, ulaze u potpune teorije zavjera o nekoj globalnoj krizi kapitalizma - valjda da bi prekrili nered i nerad u nas. Ako ćemo globalno, u trećem kvartalu ove godine SAD raste 3,5%, uz nezaposlenost 5,8% (kod nas ove postotke valjda nitko više ni ne sanja!), a nama socijalno prihvatljivija Kanada je u drugom kvartalu ove godine rasla 0,8%, uz nezaposlenost u listopadu od 6,5%.
Hrvatska - ne ostale zemlje Nove Europe, ne svijet - Hrvatska je u šestogodišnjoj gospodarskoj krizi. Vratili smo se na 2004. godinu, dakle 10 godina razvoja, 10 godina u kojima su drugi reformirali proizvodne sustave i kretali u nove razvojne visine: 3D printeri, automobili bez vozača, kontejnerski brodovi veličine koje svijet nikada prije nije vidio, letjelice predviđene za spuštanje na komet - mi smo doslovno kao društvo proćerdali.
Hrvatska kao društvo kojem prijeti urušavanje
Političke znanosti su jasne - država nakon 5-6 godina recesije zapada ne više samo u gospodarsku, već i društvenu krizu. Možda je to danas i više izraženo nego nekada, kada su se vijesti iz svijeta uredno mogle filtrirati, a na granicama je stajala vojska s osmatračnicama i psima. Ako se kriza nastavi još nekoliko godina - a kako se ne reformiramo izvjesno je da hoće, onda je i društveni razvoj lako predvidjeti. Nakon desetak godina stagnacije, društvo se počinje raspadati - na političku scenu stupaju lijevi i desni ekstremisti, vrijednosti društva se urušavaju, obitelji se urušavaju, alkoholizam i druge ovisnosti jačaju, a jedina industrija koja raste su kladionice, tarot-telefoni i slično - instant sreća i instant obećanja bolje budućnosti.
Da li se ovaj crni scenarij mora ostvariti? Ne mora, jer još imamo vremena (sve manje!) pokrenuti reforme i postaviti Hrvatsku u grupu zemalja gdje bi trebala pripadati, negdje zajedno sa Češkom, Slovačkom, pa možda i Estonijom. No, trebate misliti i o alternativi. Moguće je da Hrvatska ne krene u reforme. A to znači - siromašno i općenito neugodno društvo, slabo plaćenih poslova, socijalnih napetosti i opće društvene depresije. Dakle, trebate misliti na alternativu.
Thomas Hobbes (1588-1679) u svom djelu Levijatan izlaže teoriju društvenog ugovora. Prema Hobbesu ljudi sklapaju društveni ugovor kako bi iz "prirodnog stanja" (koje shvaća kao rat svih protiv sviju), prešli u stanje civiliziranog društva, prenoseći svoju vlast na pojedinca ili skupinu ljudi odnosno na državu. Znači, država je rezultat društvenog ugovora te sredstvo osiguranja mira, vladavine prava, razuma i zakona. Danas bi rekli i - razvoja.
Država je sredstvo osiguranja da možete i vi i vaša djeca i unuci razvijati svoje životne radne i druge potencijale. Ako država to ne osigurava, ako ne osigurava uvjete razvoja, otvaranja radnih mjesta, kvalitetnog školovanja i jačanja poduzetništva (jer država osim službenika ne može sama zapošljavati!), ako ne osigurava primjerenu zdravstvenu zaštitu, mogućnost da si poštenim radom zaradite za pošteni krov nad glavom (bilo primjereni podstanarski stan, bilo svoj) - onda vi toj državi niste ništa dužni.
Ako imate djecu - zamislite se što im Hrvatska može pružiti
Vjerujete li da će se ovi grafovi okrenuti? Da ćemo krenuti putem snažnog razvoja? I čak i ako ste optimist po prirodi (jer ponavljam, još uvijek imamo vremena!) da li ste potpuno sigurni da će ovdje biti dobro? Ako niste - sjednite i porazmislite dobro. Koji su vam životni prioriteti? Ako imate ili planirate djecu, vaša djeca su vaš vrhunski prioritet.
Filozofski i biološki gledano - naša svrha je prenijeti naše znanje na buduće generacije. Prijenosom genetskog materijala na djecu osiguravamo opstanak naših temeljnih znanja u budućnosti i opstanak nas kao vrste. Razvojem civilizacije, tu dolaze i knjige i drugi srodni prijenosi znanja na budućnost (npr. Tesla nije imao djecu, ali je preko svojih izuma praktično stvorio dvadeseto stoljeće).
Osiguranje budućnosti je naša temeljna svrha. Za 100 godina unaprijed, ostaju samo djeca i knjige. Nitko se neće sjećati vašeg minusa na računu ili koji ste model automobila vozili.
Ova i ovakva Hrvatska postaje mjesto kakvome treba tražiti alternativu - a alternativa danas u ovom svijetu je život u zemljama koje pružaju više, koje pružaju željenu egzistenciju, željene stupnjeve razvoja i željeno malu stopu nezaposlenosti. Zato - ako se pogledaju ovi grafovi, jedini savjet može biti: učite djecu strane jezike i šaljite ih na fakultete i zanate gdje mogu globalno raditi.
Jesu li vaša djeca dužna vraćati dugove koje su napravili neki drugi za dionice autocesta koje prometno nemaju smisla? Nisu. Jesu li dužna raditi dva posla kako bi ispravila krive Drine masovnih prijevremenih umirovljenja 90-tih? Nisu. Jesu li dužna plaćati ogroman porez jer je netko zaključio kako će braniteljsku populaciju najbolje politički umiriti stavljanjem na rentu, pa se nikada neće ozbiljno pobuniti protiv vlasti? Nisu. Za pogreške prijašnjih generacija nove generacije jednostavno nisu odgovorne i nemaju ih što vraćati i plaćati.
Uostalom, kako nam natalitet ide - bolje vam ima imati nasljednike u Kanadi ili Dubaiju, jer će vam moći poslati par stotina dolara mjesečno. Na mirovinu, u budućem razdoblju, ako baš ne spadate u one koji imaju prijavljenih barem 8.000 kuna plaće i time prilično visoke uplate - zaboravite. To će biti tek socijalna pomoć za preživljavanje. Posljednji pozitivan prirodni prirast u Hrvatskoj zabilježen 1997. godine. Prošle, 2013. godine, u Hrvatskoj živorođenih osoba bilo 39.939, a umrlih 50.386. Nestao je jedan grad od 10.000 stanovnika.
Odakle mislite dobivati mirovinu i zdravstveno za 20-30 godina uz takve trendove? Pa nas s ovakvim lošim razvojnim podacima i imigranti zaobilaze…
Odgovorni ste prvenstveno sebi i svojoj obitelji
Državi koja vam ne nudi šansu (ponavljam, ne posao, nije dužnost države da otvara radna mjesta, već stvara uvjete za otvaranje istih!) niste dužni ništa - osim platiti porez dok u njoj živite. Ali, niste dužni u ovaj krležijanski paket nerada, nepotizma, lova na rente, impotentne politike, ustaša, domobrana i partizana uložiti više ništa - a posebno ne svoj cijeli život i budućnost svoje djece. Odgovarate samo svojoj obitelji - vaše je što prije i što bolje pripremiti djecu za budući život, a onda je obveza djece da vam u stare dane pomognu. A pomoći će vam najbolje ako budu radili dobre poslove u dobroj i razvijenoj državi.
Da li će Hrvatska biti dobra i razvijena država? Možda hoće, pa onda neće biti problem ni ovdje ostati, klimatski i na druge načine smo u biti vrlo ugodni za život. Neće biti problem ni ako se u 10 godina uvedemo u red, vratiti će se mnogi iz ovih novih generacija dijaspore. Možda i doći neki stranci.
Vaše je pripremiti nove generacije za alternativu ako se stvari u nas ne pokrenu - znači da je upisati učenje dodatnog jezika važnije nego kupiti novi televizor ili namještaj. Da je poslati učenika ili studenta jedan semestar na razmjenu vani, kako bi nauči nove kulture, nove poglede i usavršio jezik - važnije nego obnoviti automobil koji će ionako za 7-8 godina biti samo hrpa starog željeza. Da je steći informatički certifikat važnije nego otići na skijanje. Jednostavno, morate im, koliko god možete financijski, makar se zadužili, osigurati alternativu ako Hrvatska ne krene razvojno prema naprijed.
Ne slušajte one koji vas žele zaustaviti radi svojih interesa
Ako već razmišljate o odlasku iz ovog sivila u neki drugi svijet, od najbliže Austrije do potpuno novog života u Australiji ili dalje - slušajte pametne savjete. Ukoliko imate riješeno stambeno pitanje, možda i koju vikendicu na moru koja može sakupiti nekoliko tisuća eura preko sezone, a nemate neko globalno konkurentno zanimanje - život u Hrvatskoj može biti dobar izbor, jer po svijetu ima sasvim dovoljno sirotinje koja će raditi nekvalificirane poslove u bogatim zemljama jeftinije od vas.
Nemojte se unaprijed zanositi zaradama - jer ih vani govore u bruto iznosu. Razmišljajte i o stvarima tipa cijene stana - gdje se onda fina švicarska plaća svede na vrlo skroman život. Ukoliko volite nakon posla na kavu i pivo s prijateljima, a uz to i pušite kutiju dnevno - Norveška ili Švedska vam sigurno nije dobar izbor.
Dakle, razmišljajte i slušajte pametne savjete. No, ukoliko vam se jave nervozni dušobrižnici s pitanjima zašto zagovarate odlazak - jer eto odakle će njima netko plaćati mirovine i zdravstveno, pitajte ih što se nisu bunili kada su ljudi slani u prijevremene mirovine (u Hrvatskoj u punu starosnu mirovinu ide ispod 20% ljudi, u Njemačkoj triput više!), što su glasali za stranku koja je 90-tih napravila pretvorbu kakvu je napravila - općenito, grintanja ljudi koji u biti žele samo vaše novce nisu vaš problem!
Ako Hrvatska krene naprijed, smanji poreze, olakša poduzetništvo, stavi u pogon resurse koje ima (sjetite se samo Kupara - bivše vojno odmaralište za više rangirane u ex-državi nakon više od 20 godina još nije stavljeno u funkciju, a moglo bi donositi milijune od poreza i zapošljavati par stotina ljudi!), neka mladi ostaju i grade je.
No, mladi nisu i ne trebaju biti nikome dužni za promašaje koje je Hrvatska napravila. Niti su građani nešto dužni nefunkcionalnoj državi gdje čekate na liječnički pregled pola godine, na posao jedno tri, a ako želite u poduzetnike dođe vam 30 inspektora sa zubima kao Drakula i idejom da vas orobe. Niste dužni ostati tu kako biste uplaćivali mirovine onima koji su mlađi od vas i počesto boljeg zdravlja od vas. Lijepo ćete negdje svoju mirovinu poštenu uplaćivati sami.
Država je tu da vama bude bolje - i ako to ne radi, potpuno je pravo tražiti alternativu. Ako vi sami nemate istu - omogućite je narednim generacijama.
Pripremajte se za globalni svijet
Zaključno, ako imate ikakve mogućnosti - učite djecu jezike i šaljite ih na studentske i učeničke razmjene. Usmjeravajte ih u zanimanja u kojima mogu globalno raditi. Kupujte im knjige o znanosti i tehnici, Svemiru, neka zavole tehnologiju i neka se požele njome baviti. Pa ako Hrvatska ispravi svoj pogrešan put - imati će posla i šanse za ugodan život ovdje - ako ne, neka imaju šanse otići vani, dobiti dobre poslove i preko Interneta gledati kako se u Hrvatskoj i dalje vode ustaško-partizanski ratovi, igraju utakmice koje su sve osim nogomet i razne društvene grupe bore oko sve manjeg kolača javnih sredstava. Fino će iz Kanade upirati prstom u ekran i smijati se glupostima. Puno bolje nego sudjelovati u istima.
Buduće generacije spremajte za globalni svijet, za rad bilo gdje unutar Europske unije ili čak i dalje - ništa drugo, osim zdravlja, trenutno za njihovu budućnost nije važnije, zaključuje Vojković.
Izvor: Index.hr
