Slobodna Dalmacija pozabavila se 'bajkom' o tome koliko bi novca mjesečno bilo potrebno za dostojanstven život jedne obitelji, da ne mora brojiti koliko su jabuka kupili djeci ili jesu li platili dječje tenisice 200 ili 500 kuna.
Što je točno 'dostojan život', ovisi o kutu gledanja: nekome ne pada na pamet otputovati jer je sretan što ima novca da plati RTV preplatu zahvaljujući čemu, preko TV programa obilazi svijet, a nekom bi bilo malo sve što mu date, jer su njemu dostojanstven život boce vina i viskija što se plaćaju tisućama kuna, hranjenje po restoranima i skupi automobili.
Sindikalci kažu da bi jedan dostojanstven život podrazumijevao kvalitetnu prehranu, automobil i troškove održavanja, troškove dnevnog i tjednog tiska, mogućnost da obitelj otputuje makar jedan tjedan godišnje izvan mjesta stanovanja na odmor...
Čak i statistika, i to ne hrvatska, nego svjetski parametri, smatra da je, primjerice, u riziku od siromaštva obitelj koja ne može bez zaduživanja podnijeti teret da im se pokvari štednjak i da ga moraju kupiti novi, da obitelj ne jede svaki drugi dan meso, ribu ili vegetarijanske nadomjestke za meso i ne može sebi priuštiti tjedna dana odmora izvan mjesta stanovanja.
Hrvatska imaginarna obitelj
Našoj imaginarnoj obitelji sa šestomjesečnom bebom i osnovcem, automobilom nužnim za putovanje jednog zaposlenog člana obitelji i riješenim stambenim pitanjem željeli smo izračunati koliko bi im to kuna trebalo da mogu djeci priuštiti teletinu, piletinu, hobotnicu, papaline, odreske tune, sir, salamu, voće, povrće, mlijeko, jogurte, dvaput mjesečno kino, da kupuju jedne dnevne novine i jedan tjednik, da roditelji dvaput mjesečno idu u kazalište, i dvaput mjesečno odvode dijete u kino te kupuju sebi knjige za 200 kuna mjesečno. Poslali smio ih na ljeto tjedan dana na odmor na Vis iz Splita i tjedan dana skijanja na slovenskoj Rogli, predvidjeli smo da svaki mjesec štede za to, jednako kao i za zimske gume, autoosiguranje, da izdvajaju novac za nepredviđene kućanske troškove i štednju za djecu i njih same, piše Slobodna Dalmacija.
Rezultat je svota od 7400 samo za hranu, režije i higijenske potrepštine.
Tome je dodano još tisuću kuna goriva, 200 za marendu mjesečno na poslu jednog zaposlenog, 100 za dijete u školi, 410 kuna za kino i kazalište, 270 kuna za tisak, 200 za beletristiku i 100 kuna mjesečno roditeljima za kave koje će popiti s prijateljima i još po 50 kuna za bonove za mobitel ukupno 100 kuna.
Sve je stalo na 9780 kuna kojima je dodano još 335 kuna mjesečne štednje za nove autogume i trošak autoosiguranja za registraciju auta, pa mjesečno šparanje za tjedan ljetovanja i tjedan skijanja od 1800 kuna. Ljetovanje na Visu je nešto jeftinije s kartama za obitelj i auto za trajekt, apartmanom od 3700 kuna, izletom u Modru špilju i dodatnih 3000 kuna za spizu, što u kuhinji apartmana, što poneku vani, sladoledima i gorivom za auto, dođe do 8200 kuna.
Zimovanje na Rogli je skuplje, oko 10.000 stoji tjedan dana u apartmanu s hranom, ski kartama, dodajte tome još prijevoz do tamo, makar 1100 kuna goriva i cestarina, te još 2000 kuna za izvanpansionsku potrošnju tog tjedna i eto vam, kad sve zbrojite troška od gotovo 22.000 kuna zimovanja i ljetovanja i mjesečne štednje za to od 1800 kuna.
To vam je 11.900 kuna, a roditelji ostavljaju mjesečno još po 1000 kuna za štednju za kupovinu odjeće, obuće, školskih knjiga za sebe i djecu. Uplaćuju po 500 kuna mjesečno oba roditelja za životno osiguranje i odvajaju još toliko za dječju štednju. Sveukupno je to 14.400 kuna, a onda tome treba dodati i novac za crni fond, za nepredviđene troškove, bolest, kućanske aparate i slično, a pametno je odvajati od 10 do 15 posto u taj fond. Recimo da odvajaju po 2100 kuna, što je ukupni izdatak točno ministarska plaća – 16.500 kuna.
Računica bez pretjeranog luksuza
Zapamtite, u toj masi su dva tjedna godišnjeg odmora, što je luksuz za mnoge građane, nema novog namještaja, preuređenja doma, jednodnevnih izleta na Plitvice ili puta u Diznilend u Pariz, nema dječjih darova za rođendane, novih kompjutera, mobitela, tableta... Ima pristojne spize i razmišljanja o budućnosti, štednje za odijevanje i buduće kupovine, za slučaj bolesti. I to je to.
Tužna statistika
Jasno je da je koliko toliko dostojan život bez ikakvog zaduživanja nepoznanica za većinu građana ove zemlje. Njima su bliže kopanje po kontejnerima nego kruzing putovanja. Novi statistički podaci koje jednom godišnje objavljuje Državni zavod za statistiku o broju zaposlenih po visini plaće pokazuje da je lani, 6,2 posto ili 56.000 zaposlenih u ovoj zemlji primalo manje od 2500 kuna mjesečne neto plaće, jednak broj ljudi zarađuje više od 10.000 kuna mjesečno, a iznad tog iznosa statistika više ne analizira plaće oko 905 tisuća zaposlenih u tvrtkama u zemlji. Čak 60,5 posto ljudi ili njih gotovo 548 tisuća prima manje od prosječnih 5500 kuna plaće.
Izvor: slobodnadalmacija.hr
