Robert Dusper (27) iz Trogira je magistar prava, radi u struci u jedoj od najvećih medicinskih kompanija na svijetu, kao pravnik.
Iz Hrvatske je prvo otišao u Irsku i tamo proveo godinu dana, no zbog loše klime i nedostatka sunca odlučio je promijeniti državu.
'Sada živim u glavnom gradu Luksemburga. Posao sam dobio nakon dvadest dana. Dobio sam dva posla istoga dana, odlučio sam se za ovaj bolji, a koji je ujedno i u mojoj struci. Smještaj je, pored toga što je ekstremno skup, izuzetno teško pronaći. Cijena sobe za jednu osobu u Luksemburgu je 750 eura mjesečno, bez obzira na lokaciju. Osim ovoga potrebno je platiti još toliko depozita te u većini slučajeva, ukoliko tražite preko agencije, potrebno je platiti i jednokratne troškove za agencijske usluge, također u iznosu od 750 eura, ali ne nužno. Stanovi su sređeni po visokom standardu te je u cijenu uključena i cijena čišćenja dva puta tjedno i još nekoliko sitnica. Živim u stanu s jednim cimerom iz Hrvatske. Iskreno, planiram preseljenje, želim putovati, ipak je to najbolja ovisnost. '
Od tri službena jezika nije znao nijedan
'Što se tiče poznavanja jezika, ono je bilo nikakvo. U Luksemburgu se pričaju tri jezika. Francuski, koji je službeni jezik državnih institucija, luksemburški, koji je u izumiranju, ali ipak puno znači ukoliko ga poznajete, te njemački koji je samo mala pomoć, ali ne znači puno pri zapošljavanju bez francuskog. Ja pričam samo engleski koji razumije jako mali broj ljudi te su samim time moje šanse za bilo kakvo zaposlenje bile svedene na apsolutni minimum.
Do posla imam 25 minuta, uglavnom idem autobusom. Imam posao iz snova jednog prosječnog Hrvata. Radi se 40 sati tjedno zakonski. Imam sreću jer radim u dobrostojećoj firmi te nikad ne radim dulje od 6 sati dnevno, što vam ispadne oko 30 sati tjedno, iako me plaćaju za 40. 95 posto radnog vremena ne radim ništa vezano za posao te uglavnom koristim računalo za privatne svrhe i rad na mojoj web stranici za što me plaćaju, zvuči nevjerojatno. Država je toliko bogata da ukoliko biste nekoga ovdje pitali je li plaća redovna, ljudi bi vam se smijali ili bi to shvatili kao da se vi šalite', govori Robert kroz smijeh.
'Društveni život je jako loš u Luksemburgu. Fascinantno je da ljudi imaju toliko novca, a tako malo prijatelja. Jako su konzervativni i zatvoreni te nemaju potrošački mentalitet. Za mene je ovo kulturološki šok jer sam došao iz Irske u kojoj je društveni život vrlo vjerojatno najbolji na svijetu. Izlazak na kavu ne postoji, samo da se razumijemo, ljudi nemaju tu naviku sjedenja bezveze. Tu su plaće jako velike pa i te visoke cijene više i ne izgledaju tako visoke kada nađete posao. Ja osobno i nisam baš nešto previše uštedio, ali ako se potrudite i to vam je cilj, naravno da se može uštedjeti, i to jako puno.
U Luxemburg Cityju se posao može pronaći jako lako ako poznajete francuski jezik. Hrana im je jako loša s obzirom na cijene. Ako se želite zdravo hraniti, to će vas i koštati. Životni standard je vrlo visok, a stil života će ipak ovisiti isključivo o vama.
Dnevnih aktivnosti ima, ali s obzirom da je to mali grad, ne možete baš tu mnogo ni očekivati. Država je strašno dobro uređena, što zakonski, što materijalno. Prednost je to da kada radite čak i najgori posao, ne možete zarađivati manje od 2.000 eura, što je mjesečni zakonski minumum. Ali kao i u svim ostalim državama u kojima sam bio, postoji i druga strana lopte. Teško ćete vidjeti na ulici nekoga da se smije. Mislim da je to velika mana. Birokracija je mnogo bolja nego u Hrvatskoj. Sve se vrlo lako i vrlo brzo riješi. Vjerovali ili ne, svaki radnik u državnim institucijama tečno priča 4 jezika dok kod nas ni s hrvatskim nisu načisto. Specifično za Luksemburg je to što se jako teško snaći u početku i jako lako vas zbune jezicima i prepadnu cijenama.
Ja sam tu došao čisto da vidim mogu li uspjeti dobiti dobar posao u državi čije jezike ne pričam. Postavio sam si izazov iako su mi svi prijatelji govorili da je to nemoguće ostvariti. Eto, ipak je moguće. Radim za američku kompaniju u kojoj je službeni jezik engleski. Mislim da svatko tko ima dovoljno jaku želju za nečim to može i ostavariti bez obzira na to koliko šanse za uspjeh bile male', zaključuje Robert.
Izvor: nasiljudi.hr