Gradovi i općine započeli su pripreme za uvođenje poreza na nekretnine, koji će 2018. objediniti komunalnu naknadu, spomeničku rentu i porez na kuće za odmor.
Novi porez će zahvatiti širi krug vlasnika nekretnina, a za obračun će se koristiti i podaci o starosti i stanju nekretnine. To znači da će nekim vlasnicima nekretnina porez biti veći od dosadašnjih davanja, a neki će plaćati manje.
Prilikom uvođenja poreza, ministar financija Zdravko Marić ustvrdio je da će za većinu građana obveza biti ista ili manja od komunalne naknade.
Međutim, prve procjene pokazuju da će kod kuća za odmor i poslovnih prostora porez u većini slučajeva biti veći od komunalne naknade, a kod stambenog prostora oštrije 'porezne škare' zahvatit će vlasnike kuća mlađih od 30 godina piše tportal.
Novi porez pogodit će i vlasnike praznih stanova i neizgrađenih građevinskih zemljišta jer će plaćati znatno više nego dosad.
Uz porez, vlasnike nekretnina mogao bi zahvatiti i novi namet kojega gura ministar graditeljstva Lovro Kuščević kroz prijedlog novog zakona o komunalnom gospodarstvu. Riječ je o građevinskoj renti, koja bi se plaćala za korištenje izgrađene komunalne infrastrukture.
Prihodi od poreza na nekretnine pripadaju jedinicama lokalne uprave i samouprave pa je samo oporezivanje uređeno Zakonom o lokalnim porezima. Procjenjuje se da će objedinjeni porez gradovima i općinama donijeti oko 15 posto veći prihod što na godišnjoj razini iznosi oko 300 milijuna kuna.
Ovo su ključne informacije koje trebate znati o porezu, protiv kojeg je Udruga poreznih obveznika Lipa pokrenula peticiju:
- Od 1. siječnja 2018. nastupa jednostavni porez koji će zamijeniti postojeću komunalnu naknadu, spomeničku rentu i porez na kuće za odmor. U drugoj fazi, početkom 2020., uvodi se puni porez zasnovan na procjeni vrijednosti nekretnina.
- Porez na nekretnine obuhvaća veliku većinu nekretnina: sve stambene i poslovne nekretnine, garaže, pomoćne prostore (zajednički dijelovi i prostorije) kao i prostore bez posebne namjene. Porez obuhvaća i neizgrađeno građevinsko zemljište, uz uvjet da ono svojom veličinom i oblikom ispunjava uvjete za građenje prema važećem prostornom planu i opremljeno je najmanje pristupnom cestom, vodovima električne energije i vode. Izuzetak su nekretnine u vlasništvu jedinica lokalne samouprave te sakralni objekti, i to samo dijelu u kojem se obavljaju vjerski obredi.
- Porez plaća vlasnik (samostalni posjednik) ili korisnik (najmoprimac) ako je porezna obveza prenesena na njega. Ako porezni obveznik nije poznat (napuštene nekretnine), sama nekretnina postaje obveznik poreza. Nekretnina će se teretiti za utvrđeni porez sve dok ga netko ne plati ili u končanici ne pređe u vlasništvo grada ili općine.
- Porezna obveza obračunava se na ukupnu neto podnu površinu nekretnine (prostora koji je oporeziv) sukladno propisu o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine te na stvarnu površinu zemljišta. Umjesto dosadašnje formule za komunalnu nakladu u kojoj su, uz vrijednost boda, parametri bili namjena i lokacija (zona), ubuduće će se pri izračunu porezne osnovice uzimati u obzir još dva koeficijenta - starost i stanje nekretnine. Dakle, godišnji iznos poreza po kvadratnom metru obračunske površine nekretnine utvrđivat će se množenjem vrijednosti boda, koeficijenta zone, koeficijenta namjene, koeficijenta stanja i koeficijenta dobi. U praksi to znači da će se izračun porezne obveze bazirati na postojećem izračunu za komunalnu naknadu uz dodatak novih koeficijenata (stanja i dobi nekretnine), koji su striktno definirani zakonom. Na taj način kriteriji će biti bliži plaćanju prema vrijednosti nekretnine. Tako će, primjerice, u slučaja dva stana jednake veličine u istoj zoni, veći porez plaćati vlasnik novijeg stana. Zakon dopušta gradovima (općinama) da socijalno ugrožene građane oslobode plaćanja utvrđene porezne obveze, ali zauzvrat moraju naći izvore sredstava iz kojih će se namiriti utvrđena porezna obveza.
Koeficijent zone ovisi o lokaciji nekretnine odnosno pogodnosti položaja i komunalnoj opremljenosti određenoga područja. Zakonom je određeno da je najviši koeficijent 1, a odnosi se na nekretnine u prvoj zoni grada (općine). Koeficijent namjene ovisi o vrsti nekretnine. Zakonom je određeno da je za stambeni prostor koji služi za trajno stanovanje te za garažni prostor i druge pomoćne prostorije koeficijent jedan. Za ostale prostore zakonom je predviđen široki raspon koeficijenata. Tako za stambeni prostor koji ne služi za trajno stanovanje (kuće za odmor, prazni stanovi) te za stambeni prostor koji služi građanima za iznajmljivanje koeficijent može biti od 1 do 6, a za poslovne prostore od 1 do 10. Koeficijent stanja kreće se od 0,8 do 1,2 pri čemu se niži koeficijent odnosi na prostore koji nisu prikladni za uporabu, koeficijent jedan za prostore koji su prikladni za uporabu sukladno svojoj namjeni, a koeficijent 1,2 za prostore koji su prikladni za uporabu i raspolažu dodatnim sadržajima. Koeficijent dobi ovisi o godini izgradnje. Zakonom je određeno da je za nekretnine izgrađene do 1940. godine koeficijent 0,8, za nekretnine izgrađene od 1941. do 1970. godine 0,9, za nekretnine izgrađene od 1971. do 1987. godine jedan, za nekretnine izgrađene od 1988. do 2005. godine 1,1 te za nekretnine izgrađene od 2006. godine i dalje 1,2.
Dostavljanje podataka:
- Općine i gradovi dužni su prikupiti sve podatke o fondu nekretnina na svom području. Za nekretnine za koje se plaća komunalna naknada i porez na kuće za odmor već postoji evidencija i parametri za izračun. Međutim, kako bi kompletirali evidenciju trebaju prikupiti i podatke o starosti i stanju nekretnina. Neki gradovi već su svojim građanima na kućne adrese poslali obrasce s podacima koje trebaju ispuniti, a neki su obrasce s javnim pozivom objavili na svojim web stranicama. Krajnji rok za dostavu podataka je 31. listopada.
- Na temelju prikupljenih podataka općina (grad) donosi porezno rješenje kojim se utvrđuje porezni obveznik, iznos poreza po kvadratnom metru obračunske površine, obračunska površina, ukupni iznos poreza u godišnjem iznosu i rokovi plaćanja.
- Rješenje o porezu na nekretnine donosi se do 31. ožujka za tekuću kalendarsku godinu prema stanju nekretnine i poreznog obveznika na dan 1. siječnja tekuće godine i takvo rješenje je na snazi dok ne nastane promjena koja je od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze.
- Sve promjene koje nastanu tijekom kalendarske godine, a od utjecaja su na utvrđivanje porezne obveze (tj. sve činjenice koje utječu na visinu obračuna i utvrđivanje osobe poreznog obveznika), primjenjuju se od sljedeće kalendarske godine.
