Smije li poslodavac smanjiti plaću djelatnicima i ima li ikakvog pravnog temelja da se liječnicima koji su sudjelovali u nedavnom štrajku smanje zbog toga plaće?
Pitanje punog radnog vremena u pravilo nije dvojbeno, jer ako radnik npr. jedan dan nije radio, poslodavac mu za taj dan naravno nije dužan isplatiti plaću. Što se tiče normalnog radnog učinka, tu je situacija znatno složenija jer normalni radni učinak se pretpostavlja. Stoga bi do takvog umanjenja plaće moglo doći samo iznimno, u potpuno nespornom slučaju kada nije bilo normalnog radnog učinka i to isključivo krivnjom toga radnika.Znači, moralo bi se kumulativno ispuniti nekoliko uvjeta. Kao prvo, za umanjeni učinak morao bi biti odgovoran isključivo radnik, što znači da to ne bi smijelo ovisiti od drugih okolnosti tj. činjenica koje ne leže na radniku nego na strani poslodavca ili trećih (organizacije, rada suradnika, stranaka, zastoja ili slično) ili više sile. Umanjenje učinka moralo bi biti znatno, tj. moralo bi se raditi o znatno većem odstupanju od uobičajnog jer nitko ne može raditi uvijek jednako. Na koncu, to bi moralo biti precizno dokazano, npr. manjom normom, bitno manjom količinom ili kakvoćom posla, odbijanjem poslova, bitno manjim efektivnim radom i sl. Za to bi poslodavac morao imati ili izmjerenu manju količinu izrađenog ili izmjereno manje vrijeme stvarnog rada tj. utvrđen “prazni hod”, dokazime o odbijanju posla i sl. Ovakvo tumačenje koje je vrlo strogo u odnosu na poslodavca, nužno je kako poslodavci kao jača strana u radnom odnosu ne bi zloupotrebljavali svoju poziciju i radnicima za svaku sitnicu smanjivali plaće.
Što se tiče plaće za vrijeme štrajka, temeljem odredbe članka 224. Zakona o radu, radniku koji je sudjelovao u štrajku plaća i dodaci na plaću mogu se smanjiti razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku. Dakle, temelj postoji. Međutim, primjena ove odredbe nije sporna kada se radi o tome da radnici neko vrijeme (npr. jedan sat, jedan dan, deset dana ili sl.) uopće nisu radili. No, kod štrajka liječnika, iako se to iz pitanja ne vidi, nije bio takav slučaj, jer su liječnici bili na poslu i obavljali su ili sve ili barem dio poslova. Naravno, liječnicima koji su obavljali sve svoje poslove i u normalnom obimu posla, usrpkos odredbi članka 224. Zakona o radu, ne bi bilo temelja za umanjenje plaće, jer oni su sav svoj posao obavili, pa je sudjelovanje u štrajku bilo formalno, a ne i stvarno. Kod liječnika koji dio poslova nisu obavljali, odnosno koji su radili manje od inače normalnog rada, ima temelja za umanjenje plaće. Međutim, takvo umanjenje plaće nipošto ne bi moglo biti napravljeno jedinstveno za sve liječnike u štrajku, jer kao što je rečeno, dio njih je možda radio sve svoje poslove pa kod njih i nema temelja za umanjenje. A drugo, i kod onih koji nisu radili normalnim učinkom nije situacija jednaka, jer neki su radili više, a neki manje. Dakle, moglo bi se raditi isključivo o pojedinačnim rješenjima. To znači da bi poslodavac prvo morao za određenog liječnika konkretno utvrditi da je bio u štrajku na način da je stvarno radio manje i pri tome precizno procijeniti količinu manjeg rada i tek onda mu eventualno proporcionalno tome manjem radu odnosno radnom učinku, toliko umanjiti plaću.
Kako je sve to vjerojatno vrlo teško utvrditi, takvo umanjivanje plaće gotovo sigurno bi uzrokovalo sudske sporove, vjerojatno s vrlo neizvjesnim ishodom za poslodavca, pa bi tome valjalo krajnje oprezno pristupiti.
