Whistleblowers ili "zviždači" u ranoj fazi otkrivaju probleme u kompaniji, na organizacijskoj razini ili u međuljudskim odnosima, i to bi trebalo svaku tvrtku ili državnu organizaciju koja drži do sebe natjerati da ispravi problem.
No, realnost je često drugačija.
Neka istraživanja fenomena "whistleblowersa" otkrila su zanimljive podatke. Premda bi se na prvi pogled moglo zaključiti da se na istup protiv tvrtke odlučuju vječiti nezadovoljnici, osobe koje nisu zadovoljne statusom, plaćom, napredovanjem ili se jednostavno ne osjećaju dobro među kolegama, istina je drugačija.
Velika većina "zviždača" dolazi iz redova takozvanih "konformista". To su ljudi koji ne dovode autoritete u pitanje, podržavaju sustav i vjeruju u njega. Oni su najmanje skloni izazivati neke probleme, ali toliko su šokirani onime što primijete na svom radnom mjestu da jednostavno nemaju drugog izbora, nego izaći s time u javnost.
A opet, takav potez doživljavaju mnogo tragičnije od prirodnih nezadovoljnika, zato što reakcija njihovih poslodavaca, kao i vlasti koje bi ih trebale štititi, ruše njihovo povjerenje u čitav sustav kojem su donedavno slijepo vjerovali.
Tako je Jane Turner, bivša agentica FBI-ja, odlukom suda dobila ukupno 1,4 milijuna dolara odštete zbog posljedica koje je trpjela od svojih nadređenih, nakon što je digla glas protiv spolne diskriminacije u FBI-u.
Većina "zviždača" nakon svojih iskustava kaže da ne bi to ponovili. Njihovo zdravlje ozbiljno je narušeno. Najčešće pate od poremećaja spavanja, tjeskobe, napada panike, depresije, osjećaja krivnje i bezvrijednosti. Muče ih želučani problemi, gubitak kose, škripanje zubima, noćne more, kronični umor, razdražljivost, stres i manjak samopouzdanja.
Razlozi za takvo stanje sasvim su razumljivi, uzevši u obzir ono što prolaze od trenutka kad odluče razotkriti nepravilnosti u svojoj tvrtki ili državnoj službi. Njihov položaj na radnom mjestu preko noći se pogoršava, tvrtka se odriče njihovih usluga, izolira ih i prebacuje na manje važne poslove, tjera ih da daju otkaz ili im ukida radno mjesto. Daju im se najteži i nemogući zadaci ili im se pak ne daje nikakav posao.
I sve to rezultira njihovim odlaskom s radnog mjesta zbog lošeg zdravlja izazvanog konstantnom viktimizacijom. Jasno, zbog svega toga što im se događa, trpe i velike financijske gubitke.
Tek svaki peti priznaje da nije smanjio svoja primanja. Većini se prihod smanjuje za čak 75 posto. (A.T.)
Izvor:
Poslovni dnevnik