Vodi li laganje do uspjeha na poslu?
Nedavno je objavljena vijest da na jednom hrvatskom fakultetu elektronike i računarstva razvijaju prijenosni poligraf. Zanimljiv i hvalevrijedan projekt predstavlja se i u vrlo kontroverznom smjeru.
Komercijalizacija najmanje dva milijuna kuna vrijednog projekta je opravdana i očekivana, ali se korištenje očekuje i u smislu ispitivanja potencijalnih zaposlenika???
Uređaj koji će biti prenosiv i jednostavan za upotrebu, uz znanstveno forenzično dokazivanje istinitosti naveo nas je, osim pitanja o etici, moralu i ljudskim pravima, i na promišljanje o lažima, neistinama i zavaravanju u radnoj okolini.
Tražite li posao, možda ste "nešto malo dodali" svom životopisu, ili na razgovoru za posao opisali projekt koji baš i niste samostalno odradili.
Većina ljudi ponekad u životu laže ili "malo preoblikuje" istinu, kako bi ostvarili nekakvu dobrobit iz izrečene laži. No, razmislite malo prije nego što "uljepšate istinu" u prijavi za novi posao!
Kao prvo, poslodavac uvijek može provjeriti činjenice navedene u životopisu. Kao drugo, možda Vas laži u životopisu mogu dovesti do razgovora za posao, no po kojoj cijeni? Osobe s kojima ćete razgovarati raspolažu znanjima i tehnikama kojima Vas vrlo brzo mogu razotkriti. Uostalom, nije li jedan od ciljeva razgovora za posao i uspostavljanje međusobnog povjerenja poslodavca i ispitanika?
Na radnom mjestu priča o laganju opet ima svoj nastavak. Razmislite koliko Vam se "bijelih laži" omakne u danu, počevši od "drago mi je što Vas vidim", do "jako mi se sviđa tvoja nova frizura". Sjetite se neistina kojima ste možda opravdali kašnjenje na posao, tračali kolege ili opravdali nedolazak na posao zbog bolesti, dok pucate od zdravlja.
Čak i elementarna socijalna inteligencija zahtijeva sposobnost da se u pravom trenutku izabere prava riječ – a svi znamo da je istina najčešće neugodna. No, reći istinu ili lagati moralna je odluka svakog čovjeka, a sve važne stvari koje želimo učiniti u životu temelje se na povjerenju.
Možemo se pitati koliko naše okruženje i korporativna kultura cijene istinu, no činjenica je da nam se odašilje dvojna poruka: trebali bismo biti iskreni, no isto tako od nas se očekuje da poduzmemo sve kako bismo uspjeli.
Ergo, zaposlenici lažu – barem dok se uspinju korporativnim ljestvicama. No, "bijele laži" mogu i ponekada doprinijeti radnom okruženju: kada bi ljudi na poslu jedni drugima govorili isključivo istinu, okruženje bi sasvim sigurno postalo napetije ili bi se generirao sukob.
Pogledajmo kakve smo, na primjer, laži čule u radnom okruženju:
Neizrečeno: Ljudi su zabrinjavajući i nepredvidljiv resurs. Financijski resursi su mi jedino važni.
Neizrečeno: Ja to želim napraviti i točka.
Neizrečeno: Ocjenjujem ih prema tome koliko mi se sviđaju i koliko "stoje iza mene".
Neizrečeno: Sve doživljavam osobno.
Neizrečeno: JA sam na prvom mjestu.
Koliko god ponekad ne možete izbjeći pokoju neistinu, složit ćete se da nitko ne voli lažljivce i neiskrene ljude. Dragim ljudima možete pomoći da budu iskreni prema Vama, u smislu stvaranja međusobnog povjerenja – nastojte ne biti previše kritični i negativni.
Govorili smo u jednom prethodnom tekstu i o greškama: naše greške, ali i one drugih ljudi, prilika su da nešto naučimo – ne trebamo se zbog njih osjećati loše ili ih prikrivati lažima. Svatko od nas želi biti prihvaćen i cijenjen, zadržati svoje samopoštovanje – možete naučiti davati kritiku na pozitivan način.
Konačno, iako je u današnjem društvu razumna količina "bijelih laži" apsolutna nužnost koju je svatko spreman oprostiti, nemojte zaboraviti da ipak postoje granice i da laganje iz koristoljublja još podliježe moralnoj osudi, pa i zatvorskoj kazni.
