Ambiciozni direktori, ali i svi ostali zaposlenici koji imaju slične ambicije morat će se ubuduće pripremiti za stjecanje inozemnog iskustva, tj. rad u stranoj kompaniji, a možda i u stranoj zemlji. Naime, međunarodno iskustvo postaje sve poželjniji dio profesionalnog iskustva.
Istraživanje koje je u provela regrutacijska tvrtka Heidrick&Struggles pokazuje da 67% izvršnih direktora iz 100 najboljih kompanija londonske burze i 33% direktora iz 100 najboljih kompanija po Forbesu, ima najmanje godinu dana međunarodnog radnog iskustva.
Velike međunarodne kompanije jednostavno pri popunjavanju visokih pozicija, zahtijevaju bogato međunarodno iskustvo, a dolaskom sve većih i značajnih kompanija u Hrvatsku slični će se zahtjevi početi postavljati i pred ovdašnje posloprimce. Naravno, žele li konkurirati za najodgovornije pozicije.
Dva su logična razloga tome. Kao prvo, kompanije stalno nastoje proširiti svoje poslovanje, pa na čelnim pozicijama žele osobe koje mogu voditi širenje na strana tržišta. Osim toga, stručnjaci ističu da je međunarodno iskustvo uvijek na cijeni, bez obzira u kakvoj je kompaniji osoba zaposlena, objašnjava Monika Hamori, profesorica human resource managementa na poslovnoj školi Instituto de Empresa u Madridu.
MBA menadžerica britanske banke Barclays, Lucy Tarrant napominje kako osobe s međunarodnim iskustvom razmišljaju, rade i rješavaju probleme na jedan drugačiji način, što se u poslovanju itekako primijeti.
Međutim, međunarodno iskustvo neće vam previše koristiti ukoliko ga ne znate iskoristiti ili radite na poslovima gdje ga ne možete upotrijebiti. Stoga u obzir dolaze prvenstveno poslovi koji se tiču prodaje ili consultinga. Profesorica Hamori napominje da se međunarodno iskustvo često shvaća, posebice među mladima, kao element koji pruža brzo napredovanje u karijeri. Međutim, ono se ne smije promatrati na taj način. Naime, njihova su istraživanja pokazala da kratkoročno, međunarodno iskustvo ne donosi značajni napredak u karijeri. Čak štoviše, neki su zaposlenici po povratku iz inozemstva bili vraćeni na ista radna mjesta, a jedno im se vrijeme nisu pružale niti prilike za napredovanje.
Dugoročno gledano osobe s međunarodnim iskustvom zarađuju više i imaju uspješniju karijeru od osoba bez takvog iskustva, ali uglavnom zato jer kod kuće češće rade u velikim međunarodnim kompanijama, koje im nude bolje uvjete.
Među svjetskim direktorima najvećih kompanija puno je onih s međunarodnim iskustvom. Primjerice, glavna izvršna direktorica Pepsija Indra Nooyi iz Indije se preselila u SAD gdje je od 1978. obavljala niz direktorskih funkcija u raznim kompanijama.
Izvršni direktor Unilevera, Patrick Cescau je Francuz, koji se kompaniji pridružio 1973. godine i radio u Njemačkoj, SAD-u, Indoneziji, Portugalu i Nizozemskoj. Financijski direktor iste kompanije, Rudy Markham rodio se u Velikoj Britaniji, a radio je po Aziji, Australiji i Novom Zelandu.
Nizozemac Jeroen van der Veer izvršni je direktor Shella, a prije dolaska u kompaniju radio je u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji. Po dolasku u Shell radio je u Africi i Kanadi. (V.K.)
Izvor:
Times Online