Neuobičajeni trend širi se SAD-om – sve više kompanija dopušta roditeljima da na posao sa sobom povedu i malu djecu. Dopuštaju to i neke britanske kompanije, zbog čega se kolumnistica britanskog lista Guardian zapitala: "Koliko zaposlenici mogu biti produktivni ako se na poslu istovremeno moraju brinuti o djetetu i radnim obavezama?"
Uz SAD, Australija je jedina zemlja razvijenog svijeta u kojoj roditelji nemaju plaćen porodiljni dopust. Međutim, u Australiji radnika barem godinu dana čeka njegovo radno mjesto, dok u SAD-u majke imaju pravo samo na 12 tjedana porodiljnog.
Hrvatske majke nalaze se u znatno boljoj poziciji s obzirom da kod nas porodiljni dopust traje godinu dana, a majke tijekom svih 12 mjeseci primaju određenu naknadu.
Harvardova studija kojom su se u 168 država analizirala prava zaposlenih roditelja, pokazala je da SAD spada među 5 najniže rangiranih zemalja. No umjesto da netko pokrene kampanju koja bi ukazivala na potrebu poboljšanja statusa roditelja i njihovih prava, uveden je drugačiji "post-porođajni pristup" koji izlazi u susret novim roditeljima: povedite svoju malu djecu sa sobom na posao.
Pretpostavlja se da 83 američke kompanije dopuštaju svojim zaposlenicima dovođenje djece na posao, a u američkom Institutu za zaštitu prava roditelja navode da ovaj "održiv i jeftin model koji omogućuje roditeljima da se brže i jednostavnije vrate na posao nakon rođenja djeteta, smanjuje broj otkaza, podiže moral i produktivnost, potiče timski rad i jača suradnju te jača povjerenje klijenata".
Možda stručnjaci s tog instituta imaju pravo, međutim kako se na poslu snalaze zaposlenici, i to uglavnom majke koje dovedu malu djecu sa sobom na posao, znaju jedino oni(e).
Rano ustajanje, odijevanje djeteta za izlazak, malo veća torba s dječjom hranom, pelenama i sitnim igračkama... Svakodnevni je to jutarnji ritual koji roditelji prolaze kako bi dijete provelo s njima dan na poslu. Neki od njih s kojima je autorica razgovarala, priznali su da svakodnevno kasne na posao ili sastanak, posebice ako nemaju vlastiti prijevoz. Osim toga, nerazumijevanje suradnika za dječji plač, mirise krema i pudera te za brigu koju osoba treba posvetiti djetetu, često teško padaju samim roditeljima. Priznaju, i sami su svjesni da im se produktivnost smanjila, jer iako su mislili suprotno, zabavljati dijete i rješavati radne zadatke istovremeno nije moguće.
Autorica ovog članka i sama je odlučila povesti svog šestomjesečnog sina na posao da bi osjetila kako je raditi uz dijete pored sebe. Došla je do zaključka sličnog njezinim sugovornicima te dodala kako osobe bez djece nemaju razumijevanja za one koji dovode djecu na posao. Nakon napornog radnog dana shvatila je kako multitasking, delegiranje, pomoć suradnika i sve ostale metode poboljšanja radnog učinka i uštede vremena jednostavno ne pomažu – sve je to izgovor za nedostatak koncentracije, napominje ona.
Mnoge razvijene kompanije postale su toga svjesne pa su u sklopu poslovnih zgrada otvorile vrtiće ili jaslice za djecu zaposlenika te prostorije za dojenje i presvlačenje djece. Za vrijeme dok roditelji rade, u njihovoj neposrednoj blizini o djeci se brinu stručni odgajatelji. Kada je dijete potrebno nahraniti ili presvući roditelj to može učiniti bez prijekih pogleda suradnika te se nakon toga vratiti svom poslu. (V.K.)
Izvor:
Guardian