Iako mnogi američko tržište i dalje smatraju najotvorenijim, i Europa je postala puno dinamičnija
Rad u marketingu nekada je bio uobičajeni karijerni put za one koji su jednog dana željeli zasjesti u stolicu izvršnog direktora.
Međutim, vrijeme se promijenilo. Danas, objašnjava Monika Hamori s poslovne škole Instituo de Empresa u Madridu, najizgledniji kandidati za izvršne direktorske pozicije vode financijske odjele, iako im je neophodno i iskustvo u vođenju operativnih poslova.
Prema pisanju CFO magazina, u 2005. petina izvršnih direktora u SAD-u prije svog je imenovanja radila na poziciji financijskih direktora, a taj je postotak dvostruko veći nego deset godina ranije.
Promjena poslodavca
Osim toga, još jedna činjenica koja utječe na izbor izvršnog direktora je i vrijeme koje je ta osoba provela u kompaniji i vrijeme u koje je došla u kompaniju. U istraživanju koje je provela prof. Hamori, analiziralo se 500 kompanija sa Standar and Poor (S&P) indeksa i 300 kompanija s indeksa Londonske burze.
Rezultati su pokazali da one osobe koje cijelo vrijeme rade u jednoj kompaniji na vodeću poziciju u američkim tvrtkama dolaze u prosjeku za 22 godine, dok u Europi izvršni direktor ima 24 radnog iskustva.
Oni pak koji u svojoj karijeri promjene četiri ili više poslodavca na čelo dolaze u prosjeku nakon 26 godina karijere.
Fleksibilna hijerarhija
Osim toga, izvršni direktori s dugogodišnjim iskustvom u jednoj kompaniji izabrani su na temelju svojih potencijala i osobnosti, jer njihovi nadređeni imaju dovoljno informacija za razumnu odluku i svjesni su njihovih sposobnosti. Zbog toga menadžeri koji često mijenjaju poslodavce u pravilu i sporije dolaze na vrh.
Dok je 1980. godine u prosjeku bilo potrebno 28 godina rada kako bi osoba s prvog radnog mjesta došla do pozicije izvršnog direktora, 2001. izvršni direktor se u prosjeku postajalo sa 4 godine rada manje. Također, uspješni izvršni direktori do vrhunca svoje karijere promjene pet radnih mjesta, a na svakom se zadrže oko četiri godine.
Razlog ubrzanom napredovanju je fleksibilnost u radnoj hijerarhiji, koja je postala jedno od glavnih obilježja modernog poslovnog svijeta.
Osim toga, povećanje udjela žena na odgovornim pozicijama također utječe na dinamiku događanja, pa one danas sve brže zauzimaju rukovodeće pozicije. Podaci pokazuju da trenutno u SAD-u na 11 posto čelnih pozicija u kompanijama sjede žene, dok je 80-ih godina nije bilo niti jedne.
Iako se SAD smatraju kolijevkom kapitalizma gdje mladi menadžeri u borbi za uspjeh prelaze iz kompanije u kompaniju, istraživanje prof. Hamori i konzultantske kuće Booz & Company pokazuje da je Europa još dinamičnija po tom pitanju. Istovremeno, europsko je tržište znatno dinamičnije prema izvršnim direktorima od američkog ili japanskog.
Dinamična Europa
Kao prvo, izvršni direktori u Europi u prosjeku imaju 54 godine, a u SAD-u 56. Dok je u SAD-u među izvršnim direktorima 26 posto onih s dugogodišnjim iskustvom u kompaniji koju vode, u Europi ih je tek 18 posto.
Europa teže oprašta pogreške, pa je tako u prošloj godini s čelnih pozicija otišlo 17,6 posto direktora, dok je u SAD-u odstupilo njih 15, a u Japanu 10 posto, pokazalo je istraživanje kuće Booz & Company. Ti su rezultati pokazali da se izvršni direktori na svojim pozicijama u SAD-u prosječno zadržavaju više od devet godina, dok u Europi odlaze nakon manje od sedam godina.
Također, u Europi je otkaz dobilo oko 37 posto direktora, dok ih je u SAD-u takvih 27, a u Japanu 12 posto. (V.K.)
Izvor:
Economist
