Dolazi li doba velikih strahova?

Što kada počnu "rezanja" radnih mjesta

U zamračenim i tihim uredima na najvišim katovima poslovnih zgrada u cijelom svijetu donose se teške odluke o proračunima za sljedeću godinu.

Uzevši u obzir mračne ekonomske prognoze pred nama, većina planova uključuje i ono od čega nam se diže kosa na glavi: broj radnika koji više nisu potrebni, dapače, koji nužno moraju otići kako bi tvrtka opstala.

Zvuči kao uvodnik nekog mračnog trilera? U nedjeljnom izdanju čitamo naslovnicu jednih dnevnih novina: "40.000 radnika u Hrvatskoj ostat će bez posla u 2009. godini", crno prognoziraju hrvatski ekonomisti. Istraživanje koje je provedeno na portalu MojPosao kaže da ispitanici osjećaju najveći strah od bolesti i gubitka posla.

Dakle, dolazi upravo vrijeme onoga čega se najviše, kao radnici, i bojimo – mogućeg gubitka posla. No, nemojte misliti da taj strah pripada isključivo radnicima – u smislu podređenih. Osjećaju ga SVI, koliko Vi, toliko i Vaš šef.

Tvrtkama pak, izazov nije u tome da trebaju odlučiti koliko "srezati" radna mjesta, problem je u današnje vrijeme pomiriti izjave poput "ljudi su naša najveća vrijednost" s uredno planiranim smanjenjem broja radnika za sljedeću godinu.

"Naša najveća vrijednost", kažu...Ma koja se to "najveća vrijednost" baca na cestu na prve znakove problema u poslovanju, zar ne?

Svjedoci smo da se posljednjih par godina sve više piše i govori o tome da je danas ključ uspješnosti tvrtke u "lovu na talente", "pravim ljudima na pravim mjestima" i zadržavanju ključnih ljudi. I jeste, bez pogovora.

No, bilo koji poslodavac koji se pokaže "brz na rezanju" sasvim sigurno će imati velikih poteškoća prilikom regrutiranja i zapošljavanja najboljih ljudi jednom kad kriza prođe.

S druge strane, zaista postoji zamjetan broj tvrtki u kojima je i u "dobrim vremenima" do sada bilo jednostavno premalo ljudi. Mahanje "skalpelom" nad planovima broja radnika kod njih može prouzročiti, osim uklanjanja viška masti, i rezanje samog mišića.

Bilo kakve rezove moraju pratiti i obimne rekonstrukcije cjelovitog poslovanja tvrtke – što ionako nikad nije dobro raditi u vremena intenzivnih pritisaka na budžet.

A oni na koje se planovi odnose? Što oni mogu učiniti kako bi možda izbjegli "škare"?

Prigodan članak objavljen ovog rujna u Harvard Business Reviewu donosi neke savjete za preživljavanje recesije:

Prvenstveno, prihvatite činjenicu (opet i ponovo) da nema "sigurnog" radnog mjesta. Nema "sigurne" tvrtke i nema "sigurne" ekonomije u zemlji.

Počnite se ponašati kao pobjednici: neka ne govore o Vama kao o osobi koja "širi svoju depresiju po uredu", s zluradim veseljem objašnjava krizno stanje unutar tvrtke, najavljujući "totalni raspad" ili slično. Dokazujte, uvijek i ponovo svoju vrijednost za tvrtku, za kupce, za korisnike, ali i za kolege.

Postanite vidljivi. Pojavite se na sastancima koje ste do sada izbjegavali, izađite iz svog ureda i iskažite interes za rad svojih kolega i suradnika, proradite malo na svom osobnom marketingu.

Najteži savjet je onaj u kojem se preporuča "pružiti nadu svojim pretpostavljenim". I zato primjer: "Ako šef radi na planu restrukturiranja i pita imate li neke ideje, ponudite realna rješenja. Ne opirite se promjeni, potaknite svoje kolege da je prihvate." Drugim riječima, budite dobri sa svojim šefom – ma što o njoj/njemu mislili!

Naš je prijedlog da napravite svoj plan za sljedeću godinu, plan osobnog razvoja, mogućnosti i mogućih rješenja kriznih situacija. U njemu ćete naći svoja čvrsta uporišta, mogućnosti razvoja i izvore motivacije koje možda neće biti na radnom mjestu, a u izradi osobnog plana svakako Vam može pomoći coach!

U sljedećem članku pročitajte odgovore poslovnih trenerica na vaša pitanja!