Senge: Zajednički IQ menadžera je 63

Najjednostavniji i najslikovitiji način objašnjenja ovog fenomena jeste pomoću stare indijske priče o slijepcima i slonu

COTRUGLI Business School, SoL Hrvatska i Quantum21.net, 25. svibnja 2009. organiziraju međunarodnu konferenciju "SoL South East Europe Forum" na temu Kriza – prijetnja i šansa.

SoL SEE Forum zamišljen je kao inicijativa povezivanja lidera iz politike, gospodarstva i civilnog društva s ciljem pokretanja inicijative za duboke društvene promjene i nalaženje praktičnih rješenja na izazove aktualne krize.

Glavni moderator je Peter Senge, najveći strateg 21. stoljeća, koji se između ostalog zapitao: Kako je moguće da skupina menadžera predanih poslu, s kvocijentom inteligencije iznad 120, ima zajednički IQ od 63?!

Kad se ta rečenica citira na radionici sa menadžmentom ona obično izaziva smijeh. Ne samo zbog procjene visine zajedničkog IQ od 63, nego zato što je obično točna! Ponekad se u takvim prilikama, kao "objašnjenje", navodi kako "grupa uvijek ograničava pojedinca". O čemu je zapravo riječ?

Najjednostavniji i najslikovitiji način objašnjenja ovog fenomena jeste pomoću stare indijske priče o slijepcima i slonu. Prema toj priči skupina slijepaca dirala je slona kako bi naučila kako on izgleda. Svaki od njih dodirnuo je različit dio slona (nogu, uho, trup, kljove, rep...). Nakon toga počeli su razgovarati o svojim zapažanjima. Naravno, pošto su dodirivali različite dijelove slona, njihova su zapažanja bilo međusobno oprečna. Budući da je svaki od njih bio uvjeren kako je u pravu uskoro je među njima izbila svađa... Pouke ove priče su višestruke:

realnost se može percipirati na različite načine – ovisno o perspektivi. Primjerice, na sastanku uprave tvrtke, član uprave zadužen za marketing promatra probleme tvrtke kroz prizmu marketinga, dok član uprave zadužen za financije promatra probleme kroz prizmu financija.

strateški problemi s kojima se suočavaju menadžeri su obično dinamički kompleksni. To znači da su uzroci i posljedice problema međusobno odvojeni u prostoru i vremenu. Kada se menadžeri suočavaju sa kompleksnim problemima oni obično, poput slijepaca iz priče, zapažaju samo dio cjeline (v. prvu natuknicu).

strateški problemi su također i socijalno kompleksni. To znači da predstavnici različitih socijalnih skupina imaju različite interese i vrednote. U skladu sa razlikama u interesima i vrednotama oni percipiraju različite dijelove "slona", stvaraju različite interpretacije realnosti, te dolaze do različitih zaključaka. Primjerice, interesi osoblja iz prodajne funkcije mogu biti različiti od interesa osoblja iz marketinga ili iz proizvodnje. A da se ne spominju razlike u interesima između konkurenata, ili između potrošača i proizvođača...

Sve dosada navedeno predstavlja tek dio objašnjenja naslovnog problema. Činjenica da ljudi različito percipiraju i interpretiraju realnost te predlažu različite zaključke sama po sebi ne bi predstavljala toliki problem kad svaki od njih ne bi inzistirao na ispravnosti svoje percepcije i zaključaka. U tom trenutku ispunjeni su svi uvjeti za spuštanje kolektivnog IQ na 63.

Primjeri grupne dinamike koja rezultira spuštanjem kolektivnog IQ su brojni. Svako od nas se može sjetiti barem jednog sastanka (uprave, odjela, projektnog tima) na kojem je došla do izražaja socijalna dinamika izražena u naslovu.

Možda najuvjerljiviji od njih odnosi se na socijalni "dijalog" na nacionalnoj razini. Prije nekoliko godina obavljeno je istraživanje prakse socijalnog dijaloga u Hrvatskoj. Intervjui sa predstavnicima triju institucionalnih grupacija pokazala su kako su predstavnici Vlade bili fokusirani na probleme financijske stabilnosti, poslodavaca na (troškovnu) konkurentnost, a sindikata na socijalnu sigurnost.

Poput slijepaca iz gornje priče svako od njih vidio je dio "slona", a da nikad nisu uspjeli ostvariti zajedničko razumijevanje cjeline. A bez toga nerealno je očekivati konsenzus oko terapije za liječenje "slona". Najnovija događanja oko (ne)postizanja konsenzusa glede anti‐recesijskih mjera to zorno potvrđuju.

Može li se izbjeći zamka spuštanja kolektivnog IQ? Istraživanja pokazuju da može i to na sljedeće

načine:

početni korak predstavlja promjena načina razmišljanja. Iz priče o slijepcima i slonu proizlazi pouka o tome nijedan pojedinac ne raspolaže svim informacijama i znanjima. Sukladno tome, svatko bi trebao ulaziti u komunikaciju otvorena uma, spreman da sasluša i uvaži stajališta drugih.

u trenutku kada čujemo nešto s čime se ne slažemo, potrebno je suzdržati se od spontane (obično negativne) reakcije i posredstvom propitivanja nastojati shvatiti stajališta sugovornika.

zastupanje vlastitog stajališta potrebno je dopuniti navođenjem podataka i pretpostavki, kao i testiranjem ispravnosti (ne samo podataka, nego i zaključaka).

Promjena načina razmišljanja i uspostavljanje produktivne komunikacije nije jednostavno.

Kao što P. Senge često naglašava, velike timove čini velikim spremnost na vježbanje. Stoga vježbanje produktivne komunikacije predstavlja najbolju prevenciju za izbjegavanje zamke spuštanja kolektivnog IQ. Rezultati u vidu unapređenja kolektivne inteligencije vrlo brzo će nadoknaditi uloženi trud.

Autor: Miljenko Cimeša, samostalni savjetnik, stručnjak za strategiju i organizacijski razvoj; predsjednik SoL‐a Hrvatska (Društva za organizacijsko učenje Hrvatske) te urednik i član uprave portala Quantum21.

Download cijelog teksta (pdf - 363 KB)