Razvijajte vještine razumijevanja drugih

Odbacite stereotipe!

Kad govorim o empatiji, uvijek volim naglasiti da je za suosjećanje važno pažljivo slušanje. Reći ćete mi, slušamo pažljivo kada treba (ili kad je MENI zanimljivo), no ovdje govorim o slušanju ne samo riječi, već o osluškivanju cjelovite komunikacije: izgovorenog, neizgovorenog, tona glasa, ritma govora, stanki i tišine, općeg dojma i govora tijela osobe koja govori.

Ako malo razmislite kada ste zadnji put baš tako pažljivo slušali, sigurno će biti u puno manjoj mjeri nego što biste "na prvu" odgovorili, zar ne? A ne želite li i sami upravo to: da Vas drugi zaista pažljivo saslušaju, pogotovo kada se radi o stvarima koje su Vama važne? Kad već tražite empatiju, budite je spremni i dati!

Definiramo li empatiju kao sposobnost suosjećanja, razumijevanja onoga što sami osjećate i onoga što drugi osjećaju i komuniciranja riječima i djelima (tj. verbalno i neverbalno), možemo nastaviti raditi na tome kako "osnažiti" vlastitu sposobnost suosjećanja s drugima, što će definitivno rezultirati i boljom komunikacijom.

Vjerujem da ste se nagledali i "lažnjaka", sebičnih i narcisoidnih tipova koji vrlo vješto glume empatiju jer su itekako svjesni da time mogu privući druge – u predizborna vremena, na primjer, možete na očigled izdvojiti upravo takve. To su "stručnjaci" koji vješto uvjeravaju druge da im je istinski stalo do njih, a cilj takve manipulacije usmjeren je ispunjavanju samo njihovih potreba. No, isto tako, lako se "odaju", upravo zato što je suosjećanje plitko i interesno usmjereno. Gluma empatije samo može dovesti do potpunog gubitka povjerenja.

No, da ne proširimo naše razmišljanje na širi društveni kontekst, evo nekoliko savjeta kako možete proraditi na svakodnevnoj komunikaciji s empatijom:

Pažljivo slušajte i gledajte sugovornika, koncentrirajte se i pokušajte prepoznati i osjećaje koji stoje iza komunikacije, kako sugovornikove tako i svoje. Slušajte onako kako biste željeli da i drugi Vas slušaju.

Nastojte izdvojiti bit poruke, glavnu poruku koju Vam sugovornik nastoji iskazati (a može biti prekrivena čitavim nizom drugih i manje važnih poruka...).

Nastojte biti prilagodljivi – i osjećaji sugovornika kao i Vaši osjećaji mogu se mijenjati i miješati. Ako Vam nešto nije jasno – pitajte, pokušajte navesti drugu osobu da Vam pruži više detalja ili informacija.

Privremeno "parkirajte" svoje ideje, stavove i emocije, pogotovo ako se radi o ljutnji ili nezadovoljstvu. Pokušajte ne reagirati instinktivno, već promisliti o riječima, odgovoru i tome kakav će prouzročiti efekt.

Što empatija nije, ma koliko god to nekad pomislili:

Pokušaj nametanja vlastitog mišljenja, stava ili osjećanja.

Uvjeravanje drugih u ispravnost Vašeg gledišta.

Bilo kakva izjava koja počinje s "Ja... "

Prihvaćanje nametnutog osjećaja krivnje.

Želite li promisliti o snazi svoje empatije, trebate znati da jačanje razumijevanja drugih obuhvaća i prevladavanje raznih prepreka shvaćanja koje smo možda davno usvojili; stereotipi su štetni. Svi ih imamo. I nitko nije iznimka.

Probajte, vježbe radi, razmisliti o komunikaciji s ljudima koji su baš oličenje nekog Vašeg negativnog stereotipa – sami sebi možete priznati koji to jest, zar ne?

Empatija zahtijeva strpljenje i uvježbavanje i vrlo često prilagodbu osobnih stavova, vrijednosti i uvjerenja. Pitate li se: "IMT? " (Ima li tu mene?), odgovor je: naučit ćete više o iskustvima drugih, osnažiti svoje sposobnosti rješavanja konfliktnih situacija, bolje ćete razumjeti druge, ali i dopustiti drugima da i oni bolje razumiju Vas. U sljedećem članku pročitajte odgovore poslovnih trenerica na vaša pitanja!