Ovakva igra se ni u sportu – ne dopušta!
Nedavno smo kolegica i ja završile niz radionica, a jedna je bila na temu asertivnosti. Sudionicima, ambicioznim, mladim ljudima, nije uopće bilo teško prepoznati i usvojiti asertivnost u ponašanju, opisati značajke pasivnosti i agresije, no ono što je bilo upitno jest kako prepoznati i ponašati se prema ljudima koji su pasivno-agresivni?! Jer, ima ih i na radnom mjestu, zar ne?
Prepoznavanje pasivnog napada i igre jasno je definirano i prepoznatljivo u sportu, na primjer, u nogometu ili rukometu. I zadaća sudca jest da ga prepozna i kazni.
Bilo kakvo namjerno odugovlačenje, ne pokazivanje namjere da se lopta dovede do gola od strane jedne momčadi u rukometu može rezultirati oduzimanjem lopte. Dodatni efekt je svakako i bijes navijača i igrača prema kojima je ovakva igra bila usmjerena. U nogometu je prepoznatljiv i kažnjiv pasivni prekršaj, kada jedan igrač ne sudjeluje aktivno u igri, ali svojim držanjem tijela pasivno blokira napad protivnika.
Kako to izgleda onda unutar tvrtke – na radnom mjestu? A kako se postaviti? Jer, uz postojanje pasivno agresivnih kolega, možemo reći da postoje i takve tvrtke...
Autori knjige "Results", G. L. Nielsen i B. A. Pasternack govore i o pasivno-agresivnim organizacijama, tvrtkama koje se mogu opisati na sljedeći način:
1. Nejasna vertikala autoriteta. Nije jasno tko točno donosi kakve odluke, što može dovesti do toga da se u nekim situacijama uopće ne odlučuje, nagađa se kakve bi odluke mogle biti ili se događa uplitanje u odlučivanje s viših razina upravljanja.
2. Nejasno definirani glavni ciljevi poslovanja. Poduzimaju se akcije koje nisu usklađene s glavnim već sekundarnim ciljevima poslovanja, ili nisu u skladu s nekim drugim ciljevima nekog drugog organizacijskog dijela tvrtke, što može rezultirati neredom i pružiti ljudima mogućnost da odugovlače s radom, otežu s donošenjem odluka ili jednostavno pronalaze isprike za neučinjeno.
3. Dogovor forme radi. Ljudi unutar tvrtke potiho komentiraju promjene, no nadaju se da će sve "prohujati s vihorom" i uopće ne ulažu niti svoje vrijeme niti energiju da bi se promjene pa i dogodile. Svi su suglasni, ništa se ne mijenja...
Pogledajmo sada kako pasivno agresivno ponašanje možete prepoznati na radnom mjestu:
Sada ste već možda pomislili da je jednostavno lakše nositi se s osobama koje su "samo" pasivne ili "samo" agresivne!
Priznajem, nije jednostavno. Možda je i najteže (upravo zato što Vas baš pasivno agresivni mogu doslovno izbezumiti). No, kao prvo – nikada se, ali baš nikada – ne dajte isprovocirati. Upravo Vam asertivnost, sposobnost da jasno i glasno progovorite, zadržavajući svoj stav, ali ne ugrožavajući ničiji, pruža mogućnosti da se nosite s ovakvim osobama.
Kako, onda? Evo par savjeta:
Iako se može reći da su pasivno agresivne osobe vješti manipulatori, dobri u uvjeravanju drugih da su sve eventualne pogreške u radu nastale zbog Vaše pogrešne percepcije događaja, nikako ne njih samih, nemojte zaboraviti da je takvo ponašanje vrlo osmišljeno i unaprijed pripremljeno.
Vjerojatno Vi niste jedina osoba kojoj se to događa unutar tvrtke ili odjela. Takvo ponašanje se može vrlo lako prepoznati zbog konstantnih elemenata u ponašanju i radu, i nije slučajno: potrebno je uložiti jako puno napora kako biste na ovakav način izbezumili svoje suradnike, zar ne?
No, ponovit ću: nije bit u tome da nastojite svoju kolegicu ili svog kolegu promijeniti. Poanta je u tome da Vi ne gubite svoje dragocijeno vrijeme i energiju. Samo prepoznavanje ovakvog načina ponašanja i načina na koje se možete odgovarajuće postaviti, može Vam pružiti potrebnu smirenost kako biste mogli riješiti pitanje i ovakve, pasivne agresije na radnom mjestu.
