U neočekivanim okolnostima se bolje snalaze oni koji realno procjene vlastite mogućnosti
Postoje dvije vrste zaposlenika: oni koji vjeruju da svojim radom mogu ostvariti čuda, i oni koji vjeruju da će im se čuda dogoditi. Prva grupa vjeruje da krajnji ishod njihova privatnog i poslovnog života ovisi o njihovom planiranju, inicijativi i angažmanu. Druga grupa pak, ovim pitanjima pristupa više poput Forresta Gumpa – sjede i čekaju autobus koji će ih negdje odvesti.
Način na koji će se osoba suprotstaviti izazovima ovisi o "samoprocjeni". Nakon više od desetljeća analize, psiholog Tim Judge je otkrio da praktički svi zaposlenici – od početnika do čelnih ljudi u kompanijama – imaju jednu zajedničku karakteristiku: "visoku osobnu procjenu vlastitih sposobnosti".
Zajedno sa svojim istraživačkim timom, Judge je otkrio da su zaposlenici koji osjećaju da upravljaju izazovima u svom privatnom životu i općenito vjeruju da mogu preokrenuti stvari u svoju korist, uspješniji u svom poslu i postižu bolje rezultate. Oni mogu prodavati bolje od ostalih zaposlenika, pružati bolju uslugu klijentima, lakše se motiviraju i lakše prilagođavaju novonastalim okolnostima. Također, ne iznenađuje otkriće da su te osobe i zadovoljnije svojim poslom od onih koje osjećaju da ne kontroliraju svojom karijerom.
Djeca krovopokrivača uspješnija od djece direktora
U jednoj studiji kojom je Judge pratio 12.000 ispitanika, od njihove tinejdžerske dobi do srednjih godina, upravo je početna samoprocjena predvidjela tko će od njih iskoristiti životne okolnosti i nenadane prilike, a tko neće. Ako su osjećali da ne mogu i ne znaju upravljati životnim izazovima i prilikama, čak su i najbistrija djeca izvršnih direktora i inženjera ostvarivala značajno manju godišnju zaradu, nego njihovi vršnjaci rođeni pod "manje sretnom zvijezdom".
Tako su djeca krovopokrivača i vodoinstalatera, koja su pokazala veću razinu samopouzdanja, i usprkos slabijem obrazovanju, ostvarivala od 30 do 60 posto veće godišnje prihode. Oni pak koji su potjecali iz obitelji izvršnih direktora i inženjera, a k tome su i čvrsto vjerovali u svoje sposobnosti, ostvarivali su i do tri puta veće prihode od ostalih vršnjaka čiji su roditelji bili uspješni u korporativnom svijetu.
Dakle, očito je da je poslovni uspjeh uvelike uvjetovan vjerovanjem u vlastite sposobnosti, ali i realnim procjenama tih sposobnosti. Budući da se ta razlika u istoj mjeri temelji i na iluziji i na realnim okolnostima, pravi pokazatelj nečije sposobnosti jest snalaženje u neočekivanim okolnostima.
Sposobni prihvaćaju kritiku
Ako osoba vjeruje da je posebna i sposobna, što će se dogoditi ako joj nadređeni objasni da odjel kojim upravlja posluje loše? Još gore, što se događa ako osoba koja za sebe vjeruje da je "svemoguća" dobije otkaz ili postane krivac za nagomilane gubitke? Što se događa kada se osobe koje vjeruju da mogu kontrolirati sve događaje, nađu usred ekonomskog okruženja koje je potpuno izvan kontrole?
Upravo u takvim okolnostima, na vidjelo izlaze najsposobniji. Kriza razotkriva one koji nemaju visoku procjenu vlastitih sposobnosti, ali i one koji se samo pretvaraju da su visokosposobni.
Tim Judge objašnjava da se takve osobe mogu otkriti kroz nekoliko pokazatelja. Prvi je stav zaposlenika, kako u privatnom, tako i u poslovnom životu. Ako osoba ima stabilan i uspješan privatni život, vrlo je vjerojatno da će istome težiti i na poslovnom planu.
Zatim, potrebno je ustanoviti ima li osoba kontrolu nad svojim poslom ili za sve neuspjehe okrivljuje druge zaposlenike ili vanjske utjecaje. Spremnost na timski rad i način na koji osoba prihvaća kritiku (prihvaća li je ili uporno odbija), također otkrivaju koliko je osoba svjesna svojih sposobnosti.
Osobe koje se ne mogu lako obeshrabriti, emocionalno su stabilnije i lakše podnose stres. Nakon poslovnog neuspjeha, oni će ponovno tražiti rješenje problema, a neće slegnuti ramenima i reći: "Znao/la sam da nećemo uspjeti". (V. K.)
Izvor: BusinessWeek
