Nedavna američka i britanska istraživanja pokazuju da je rad u bolesnom stanju skuplji od bolovanja do čak sedam puta.
Smanjivanje troškova bolovanja, stvarnih i lažnih, aktualna je tema otkako je izmišljen sustav zdravstvenog osiguranja. Manje se govori o gospodarskom učinku i zdravstvenim posljedicama dolaska na posao tijekom bolesti umjesto ostanka kod kuće. Woody Allen je jednom rekao da je puki dolazak na posao 80 posto uspjeha, no čini se da jednostavno prisustvo na poslu nije dovoljno za zdravlje gospodarstva, piše Ozren Podnar u Poslovnom dnevniku.
Bolesni na radnom mjestu imaju slabiju koncentraciju, loše su raspoloženi, osjetljiviji na stres, imaju manje tjelesne energije te razne druge tegobe koje im smanjuju radni učinak. Zbog radnih napora i samog putovanja od kuće do posla i natrag zdravstveno stanje im se dodatno pogoršava, što vodi do dužih bolovanja nego što bi izvorno trajala da se bolovanje uzelo na početku bolesti.
Nedavna američka i britanska istraživanja pokazuju da je rad u bolesnom stanju skuplji od bolovanja do čak sedam puta. Prema američkim studijama, rad za vrijeme bolesti odgovoran je za 61 posto izgubljene produktivnosti i medicinskih troškova, kao posljedica pogoršanja zdravstvenog stanja nakon neodležane bolesti.
Harvard Business Review procjenjuje da rad bolesnih američke poslodavce godišnje košta 2.000 dolara po zaposleniku, odnosno 150 milijardi dolara. Britanski Work Foundation pratio je 510 zaposlenika osiguravateljske kompanije Axa PPP i utvrđeno je da je u razdoblju od četiri tjedna 45 posto radnika dolazilo bolesno na posao, dok je samo 18 posto provelo neko vrijeme na bolovanju. Mnogi od onih koji su bili na bolovanju dolazili su i na posao.
Prema autorici istraživanja, dr. Katherine Ashby, otkriveno je da mnogi zaposlenici dolaze na posao zato da bi nadređenom i kolegama pokazali da su doista bolesni i da se žrtvuju za dobrobit poslodavca.
Drugi razlozi zbog kojih zaposleni dolaze na posao unatoč bolesti uključuju novčane teškoće i osjećaj da im prijete sankcije i da im je radno mjesto ugroženo ako bi otišli na bolovanje. Radnici koji ne strepe od otkaza ili odmazde poslodavca te koji nemaju većih novčanih briga rjeđe dolaze bolesni.
Među zaposlenicima je raširena percepcija da nadređeni ne mare za njihovo zdravlje i blagostanje te da ih iz financijskih pobuda izlažu pritisku da ne odlaze na bolovanje, neovisno o tome kako bi se to odrazilo na njihovo stanje. "Poduzeća moraju biti svjesna da snižena stopa bolovanja ne mora značiti i nižu stopu oboljenja", napominje dr. Ashby. (T. B.)
