Danas poslodavci zapošljavaju one čiji životopisi naglašavaju vještine i znanja, a ne one s najboljim obrazovanjem.
Visoko obrazovanje možda je precijenjeno, spekuliraju američki mediji. Na američkom tržištu rada zamijećena je pojava koja zabrinjava: sve više poslodavaca prijavljuje velike razlike između sveučilišnih stupnjeva i stvarnih kompetencija zaposlenika. Posebno se to odnosi na humanističke studije, ali i na vrhunske MBA programe koji često više govore o potrebi stjecanja uglednog zvanja, a manje o stvarnim poslovnim sposobnostima.
Fakultetske kvalifikacije danas znače manje nego što su značile prije 10 godina - mnogo više znači neformalna mreža kontakata i poznanstava. Drugim riječima, veze i poznanstva koji se stječu na fakultetima mogu biti ekonomski važniji od studija, piše Bloomberg Businessweek. Iako visoko obrazovanje nije ni marginalno ni nevažno, sve se više pokazuje da se vrijeme utrošeno na pametno sastavljanje Facebook/Linked In profila može isplatiti više od grijanja stolca, piše Iva Ušćumlić Gretić u Business.hr-u.
Zagovornici vrijednosti obrazovanja tvrde da je ključ ekonomskog uspjeha visoko obrazovanje zaboravljajući pritom da su Microsoftov Bill Gates, Dellov Michael Dell, Appleov Steve Jobs, Oracleov Larry Ellison i Facebookov Mark Zuckerberg propali studenti. Poanta nije, tvrdi Businessweek, u tome da je fakultetsko obrazovanje nevažno nego u tome da visoko obrazovanje nije ključ uspješna poduzetništva. Dodatni su problem vještine.
Iznimno podcijenjena vrijednost nije kvalitetno obrazovanje nego kvaliteta vještina na tržištu. Magisterij iz računalnih znanosti ne može stvoriti dobrog programera: velika je razlika između petice iz robotike i pobjede na natjecanju iz automatizacije. Dobar je primjer za to moto uglednog MIT-a, "Mens et Manus" (Um i ruka). Znanje nije isto što i vještina, a najgore je što dobro znanje ne jamči dobre vještine. Na žalost, na modernom je tržištu rada diploma iz jezika ili filozofije i jamstvo dobrog pisanja ili kvalitetnog razmišljanja.
Institucije koje se bave visokim obrazovanjem dobro prenose znanje, no često kiksaju upravo kada je riječ o prijenosu vještina. A to se trenutačno vidi i na svjetskom tržištu rada. Bez obzira na poplavu visokoškolskih institucija i na sve veći broj visokoobrazovanih ljudi, zapošljavaju se oni čiji životopisi naglašavaju stečene vještine i znanja, a ne oni s najboljim obrazovanjem.
Današnji poslodavci traže životopise koji vode do kandidatovih blogova, PowerPoint prezentacija, podcastova, webinara i drugih interaktivnih djela koja su kandidati proizveli. Tradicionalni dvostrani životopis pretvoren je u "portal osobne produktivnosti", koji potencijalnim zaposlenicima omogućuje doslovnu interakciju s radovima kandidata. Nimalo iznenađujuće, taj due diligence pristup poslodavaca posebno je ojačao tijekom recesije: poslodavci moraju pronaći najbolje osobe za malobrojna otvorena radna mjesta.
Da, potrebne su odgovarajuće razine obrazovanja, ali mnogo veću težinu imaju vještine - pisane, računalne, dizajnerske, prezentacijske, prodajne. Sve više tvrtki od kandidata traži da pokažu kako kane pridonijeti tvrtki ili kako bi oni riješili neki konkretan problem. A posebno se traži sposobnost prodaje - u konkretnom primjeru, prodaje samoga kandidata.
Dio je to široke strukturalne promjene na tržištu rada u svijetu. Tvrtke imaju mogućnosti (ali i želja) pažljivije birati zaposlenike. A profesionalci su motiviraniji pokazati svoje vještine. Životopis rapidno postaje multimedijska platforma koja projicira sliku koju kandidat želi ostaviti. A to nije nešto što se uči na fakultetu, ali ni na Linked Inu ili Facebooku. Prije je posrijedi kombinacija toga dvaju. Potrebna je vještina da bi se iskazalo znanje. (T. B.)
Izvor: Business.hr
