Motivacija se nalazi u središtu upravljanja ljudima i znatno premašuje običnu pohvalu za dobro obavljeni posao
Kao menadžeru bit će vam potrebne vještine kojima ćete razumijevati i stvarati uvjete u kojima svi članovi tima mogu postati motiviranima. To je ogromni izazov, jer će ljudi različito reagirati na razne okolnosti, a one se s vremenom mogu i promijeniti.
Za početak vrijedi razmotriti dva motivacijska modela koja se često spominju u teoriji menadžmenta: "hijerarhija potreba" Abrahama Maslowa i ono što je Frederick Herzberg nazvao "motivatorima i higijenskim čimbenicima".
Potrebe i motivatori
Maslow je tvrdio da potrebe pojedinca rastu progresivno: kad je zadovoljena potreba na nižoj razini, pojedinac nastoji zadovoljiti onu na višoj. Pojedinac neće pokušavati zadovoljiti potrebe za "samoostvarenjem" koje se nalaze na najvišoj razini dok nije zadovoljio sve potrebe koje se nalaze na nižima. U praksi to znači da zaposlenici neće istinski davati sve od sebe dok se ne osjete sigurnima, poštovanima i cijenjenima. Stoga, ukoliko su vašem timu ugrožene potrebe na nižim razinama, zbog straha od otkaza, na primjer, zaposlenici možda neće odgovoriti na vaš poticaj da daju sve od sebe.
Herzberg je proveo iscrpno istraživanje stavova ljudi prema poslu. Otkrio je da neki čimbenici za koje se ranije vjerovalo da djeluju motivirajuće nisu stvarali ništa više od zadovoljstva poslom pa ih je nazvao "higijenskim čimbenicima". Njihova odsutnost ili slabost izazivala je nezadovoljstvo, no prisutnost nije povećavala motivaciju.
Ljude je djelatno motivirao raspon drugih čimbenika: motivatora. Odsutnost tih čimbenika nije nužno izazivala nezadovoljstvo, ali je njihova prisutnost uglavnom bila motivirajuća. Herzberg je u svojoj analizi odvojio zadovoljstvo od motivacije. U ulozi menadžera moći ćete utjecati na mnoge higijenske čimbenike zadovoljstva te na sve motivirajuće čimbenike.
Motiviran ili nemotiviran?
Motivirani član tima obično je energičan i pun oduševljenja, trajno dobro radi i aktivno nastoji dobiti šire nadležnosti. Takvog pojedinca ne plaši mogućnost promjene i pozitivno pristupa izazovima. Visoko motivirani član tima može pomoći u podizanju morala ostatku tima i povući ga k većim postignućima.
S druge strane, nemotivirani član tima često će se doimati nezainteresiranim za svoje zadatke i ciljeve. Posljedica će biti njegova moguća loša kvaliteta rada, a od nadležnosti će bježati. Često će kasniti na posao ili će sasvim izostajati. Može napuhavati i najmanji problem i na kraju se teško nositi s promjenama. Nemotiviranost je zarazna. Ako jedan nemotivirani član tima ne ispunjava dužnosti prema kupcima i ostatku tima, ukoliko se to ne ispravi, ostali članovi tima mogli bi se naposljetku povesti za njim.
Stvaranje motivirajućih uvjeta
Prvi korak u stvaranju motivirajućih uvjeta jest da svakog člana tima upoznate kao pojedinca. Njihovo samopouzdanje, sposobnosti, vrijednosti i očekivanja igraju važnu ulogu u sposobnosti da postanu motiviranima.
Nemojte pretpostavljati da će ono što motivira vas automatski motivirati i druge. Neki ljudi rade samo zbog novca i može ih demotivirati, na primjer, dobivanje dodatnih nadležnosti. Pokušajte otkriti koje osobne ciljeve pojedinac nastoji ostvariti poslom – zadobivanje priznanja, na primjer, ili poboljšanje životnog stila.
Najteže je upravljati ljudima koji nisu u stanju izreći svoje potrebe. U ovom slučaju neka vrsta psihometrijskog testiranja može ukazati na njihove omiljene načine ponašanja i odnosa s drugim ljudima. Što je još važnije, može otkriti glavne izvore motiviranosti.
Dok upoznajete ljude ne zaboravite da se neka motivacijska načela mogu primijeniti gotovo kod svih:
Izvor: "Priručnik za menadžere", R. Heller (Izdavač: Profil International, 2003.)