Istraživanje je tijekom srpnja i kolovoza 2005. proveo MojPosao na uzorku od preko 7.000 ispitanika, kontroliranih po dobi, spolu, godinama radnog iskustva, stručnoj spremi i županijama. Istraživanje NIJE bilo provedeno prema birokratskoj specifikaciji nego prema stvarnim radnim mjestima, ponajviše u konkurentnom dijelu gospodarstva.
Prema ukupno 147 radnih mjesta, od managerskih funkcija, kao što su glavni direktori, voditelji odjela itd., preko specijalista u raznim područjima, kao što su računovođe, kontrolori, brand manageri, do raznih operatera i službenika, prvim istraživanjem ovog tipa u Hrvatskoj ispitivala se mjesečna neto plaća osoba zaposlenih u svim djelatnostima.
Prikupljanje podataka trajalo je dva mjeseca. Sudionici ankete su pozvani na sudjelovanje izravnim pozivima, te javnim oglašavanjem u tisku (Poslovni dnevnik, Jutarnji list, Glas Slavonije, Vjesnik, Novi list, Slobodna Dalmacija, Nacional), na Internetu (Iskon, MojPosao, Monitor, Bug, Briefing, …) i na radiju (Primorski radio, Slavonski radio, Radio Dalmacija).
Rezultati istraživanja dali su informacije o visini plaća prema:
- godinama radnog iskustva
- županijama
- djelatnostima
- strukama
- tipu vlasništva
- veličini tvrtke
- stručnoj spremi
- spolu
- Krajnji rezultati istraživanja sadrže podatke o plaćama za pojedina radna mjesta. Nove rezultate pogledajte .
Vrijednost radnog iskustva raste najviše u prvih 5 godina; iako, prosječno, zaposlenik s godinom radnog iskustva ima 2,3% višu plaću (što ne znači da plaće u prosjeku rastu 2,3% godišnje). U prvih 5 godina vrijednost radnog iskustva iznosi prosječno 8,8% po godini radnog staža, a od 6. do 10. godine svega 2,7%. Osobe sa više od 12 godina radnog iskustva imaju nižu plaću što je posljedica tranzicijskog šoka, tj. osobe zaposlene nakon početka tranzicije imaju veću plaću.
[" target="_blank"> [" border=0 alt="Povećajte sliku"> |
Grafikon 1. Rast prosječne neto plaće prema radnom iskustvu (za uvećanje kliknite na sliku) |
Muškarci u Hrvatskoj u prosjeku imaju 19,4% višu plaću od žena. Razlika je najmanja na početku karijere kada muškarci počinju sa 13% višom plaćom u odnosu na žene, a najveća između 8. i 11. godine radnog iskustva kada muškarci imaju 20% višu plaću. Mjesečne neto plaće natprosječne su u Gradu Zagrebu (22% iznad prosjeka), zatim u Zagrebačkoj županiji (13,6% iznad prosjeka), Splitsko-dalmatinskoj (1,6% iznad prosjeka), Istarskoj (1,6 iznad prosjeka), Primorsko-goranskoj (0,5% iznad prosjeka) za razliku od npr. Varaždinske županije u kojoj su plaće 3,2% ispod prosjeka, Osječko-baranjske koja je 2,9% ispod prosjeka te posebno Brodsko-posavske županije (23% ispod prosjeka).
[" target="_blank"> [" border=0 alt="Povećajte sliku"> |
Grafikon 2. Razlika u prosječnoj visini plaća prema županijama (za uvećanje kliknite na sliku) |
Stupanj obrazovanosti uvelike utječe na visinu plaće što pokazuje i ovo istraživanje. Promatrajući 'završenu srednju školu' kao 'benchmark' kategoriju (s obzirom na koju uspoređujemo druge), niže kvalificirani radnici imaju 28% manju plaću. Osobe sa višom školom imaju 14,7% višu plaću, a osobe sa završenim fakultetom 42,5% višu plaću u odnosu na srednjoškolsko obrazovanje. Završenim magisterijem ili doktoratom plaća je u prosjeku 83,6% viša u odnosu na promatranu kategoriju. Osobe s diplomom MBA ili slične poslovne škole imaju čak 139,8% višu plaću u odnosu na SSS.
Promatrajući gospodarske grane, najbolje se plaća posao u tvrtki kojoj je primarna djelatnost financijska (21,3% iznad prosjeka), zatim slijede farmaceutska (19,8% iznad prosjeka) te ICT (17,1% iznad prosjeka). Najniže su plaće u 'državnoj službi, sudstvu i nevladinim organizacijama' (16,1% ispod prosjeka), zatim 'znanosti, obrazovanju i odgoju' (17,1% ispod prosjeka) te u 'umjetnosti i dizajnu' (18,4%). Razlika u plaćama muškaraca i žena najviša je u kategoriji 'poslovno savjetovanje i ispitivanje tržišta' u kojoj muškarci imaju 44,7% višu plaću. Slijede 'opskrba energijom i vodom' (40,3%) i 'proizvodnja i prerada prehrambenih proizvoda' (36,8%). Najmanje razlike prema spolu su u državnoj upravi (9,2%), ICT-u (8,4%), izdavačkoj djelatnosti (3,3%) te proizvodnji strojeva i uređaja (3,2%).
[" target="_blank"> [" border=0 alt="Povećajte sliku"> |
Grafikon 3. Razlika u prosječnoj visini plaća prema djelatnostima (za uvećanje kliknite na sliku) |
Informatički inženjeri najbolje su plaćena struka (27,8%), ali i ostali inženjeri (strojarstvo, elektrotehnika,…) kojima je visina plaće 26,2% iznad prosjeka, te ekonomisti – smjer financije (24,7%). Najmanje su plaćeni grafički radnici (17,6% ispod prosjeka), radnici upravnih zanimanja (19,2%) i administrativni radnici (28,4%). Najmanje plaćena struka administrativnog radnika je jedina kategorija u kojoj žene imaju višu plaću od muškaraca (13,1%). U najviše plaćenoj struci inženjera informatike najveća je spolna razlika jer muškarci u ovoj kategoriji imaju 56,1% višu plaću u odnosu na žene koje obavljaju isti posao.
[" target="_blank"> [" border=0 alt="Povećajte sliku"> |
Grafikon 4. Razlika u prosječnoj visini plaća prema strukama (za uvećanje kliknite na sliku) |
[" target="_blank"> [" border=0 alt="Povećajte sliku"> |
Grafikon 5. Spolna diskriminacija prema strukama (za uvećanje kliknite na sliku) |
Prema tipu vlasništva tvrtke ili institucije, uzimajući 'privatnu tvrtku pretežno u domaćem vlasništvu' kao referentnu kategoriju, plaće u hrvatskim institucijama su 7,3% niže, a u tvrtkama koje su pretežno u hrvatskom državnom vlasništvu plaće su 4,2% više. Strane institucije isplaćuju 24,9% više plaće, a privatne tvrtke pretežno u stranom vlasništvu u prosjeku 28,5% više plaće u odnosu na promatranu kategoriju. Iako su plaće više u stranim nego u hrvatskim tvrtkama, tu su i najveće razlike u plaćama muškaraca i žena. U stranim institucijama muškarci imaju 29,8% višu plaću od žena.
Prosječne plaće rastu s veličinom tvrtke. U tvrtkama koje imaju do 20 zaposlenika plaća je 13,2% ispod prosjeka. Taj postotak je manji za tvrtke sa 21 do 50 zaposlenih, iako su plaće u takvim tvrtkama još uvijek ispod prosjeka (0,5%). Natprosječne plaće isplaćuju tvrtke sa 51 do 100 zaposlenih (2,5%), od 101 do 200 zaposlenih 4,6%, a posebno tvrtke u kojima je zaposleno više od 200 ljudi (6,6%). U tvrtkama sa 51 do 100 zaposlenih muškarci imaju 23,6% višu plaću od žena. Razlika je manja u tvrtkama sa više od 200 zaposlenih (12,3%).
Prema nadređenosti, najnižu plaću imaju osobe koje nisu nikome nadređene (30,2% ispod prosjeka), a plaća raste s razinom odgovornosti tako da osobe s više od 100 podređenih imaju 27,8% višu plaću od prosječne. U toj kategoriji najveća je i spolna razlika – muškarci imaju 47,7% višu plaću od žena koje imaju više od 100 podređenih. Zaključak je da se žene cijene više kao operativni manageri, ali ne i kao top manageri ili lideri.
Usporedba cijelog uzorka sa managementom potvrdila je gornju tezu. Naime, žene kao manageri izrazito su potplaćene. Razlike u plaćama muškaraca i žena još su veće u ovoj kategoriji nego u cijelom uzorku. Razlika se povećava s radnim iskustvom i doseže čak 26%, a gotovo ista ostaje do kraja radnog iskustva.
Objavljeno 06.09.2005.
(A.P.) (T.K.) (V.K.)
