Istraživanje o edukativnim potrebama 2009.

MojPosao (www.MojPosao.net) je za potrebe portala EduCentar (www.EduCentar.net), a pod pokroviteljstvom Agencije za obrazovanje odraslih, tijekom lipnja 2009. proveo Istraživanje o edukativnim potrebama i ponudi profesionalne edukacije u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno na uzorku od preko 1.000 posloprimaca i 80 poslodavaca.

Prvi dio istraživanja donosi stavove ispitanika o njihovoj dosadašnjoj edukaciji. Rezultati pokazuju kako formalna edukacija pruža samo podlogu za daljnje usavršavanje i iskustveno učenje na radnom mjestu te da je zaposlenicima svakako potrebna i dodatna profesionalna edukacija na radnom mjestu. U skladu s tim, samo 9% ispitanih posloprimaca smatra da im je dosadašnje formalno obrazovanje dalo odličnu osnovu za bavljenje njihovom profesijom. Vrlo dobrim je svoje obrazovanje ocijenilo 31% posloprimaca, dobrim 34%, dovoljnim 14%, a nedovoljnim 12% posloprimaca.

Istraživanjem su ispitani i stavovi posloprimaca i poslodavaca o privatnim i državnim fakultetima, a rezultati pokazuju kako na tržištu edukacije možemo očekivati snažnu konkurenciju između državnih i privatnih fakulteta. Naime, ispitanici za sada neznatno preferiraju državne fakultete o odnosu na privatne (21% poslodavaca i 27% posloprimaca). S druge strane, 20% poslodavaca i 23% posloprimaca preferira privatne fakultete. No, većina ispitanika još je uvijek neodlučna kada se radi o razlikama u visokoškolskom obrazovanju (59% poslodavaca i 50% posloprimaca ne zna koji fakultet bi bilo bolje upisati), iz čega se može zaključiti da privatnim i državnim fakultetima predstoji razdoblje snažne međusobne konkurencije, zbog koje se može očekivati daljnje poboljšanje programa visokoškolskih ustanova te njihova borba za svakog studenta.

Kada se radi o profesionalnoj edukaciji (dodatna edukacija uz posao), istraživanje je pokazalo kako je u Hrvatskoj zaživio koncept cjeloživotnog usavršavanja, pa je tako 73% posloprimaca pohađalo neki program profesionalne edukacije. Profesionalna edukacija posloprimcima je uglavnom pomogla u obavljanju radnih zadataka (68% posloprimaca je imalo koristi od dodatne edukacije), a dijelu ispitanika (26%) neke su edukacije pomogle, dok druge nisu. S druge strane, samo je 4% ispitanika izjavilo kako im profesionalna edukacija uopće nije pomogla u izvršavanju svakodnevnih radnih zadataka.

Unatoč općenitom stavu kako je dodatna edukacija korisna, postoje znatne razlike u mišljenjima kod posloprimaca i poslodavaca o tome koja je vrsta profesionalne edukacije korisna u poslovnom svijetu. Tako su posloprimci uglavnom zainteresirani za usavršavanje stranih jezika i savladavanje naprednih informatičkih programa, dok s druge strane poslodavci smatraju kako je njihovim zaposlenicima najpotrebnija edukacija iz područja komunikacijskih i prezentacijskih vještina te specijaliziranih prodajnih vještina.

Razlike između poslodavaca i posloprimaca vidljive su i u stavovima o idealnom trajanju programa usavršavanja. Posloprimci tako preferiraju mjesečne i dvomjesečne (31%) te semestralne programe (34% ispitanika), dok s druge strane poslodavci smatraju kako su za kvalitetnu edukaciju najbolji jednodnevni i višednevni programi edukacija (njih 70% daje prednost tom modelu edukacije). Programe dužeg trajanja uglavnom ne preferiraju ni posloprimci ni poslodavci.

S obzirom na potrebe, ali i radne obaveze, najviše poslodavaca, njih 47%, smatra da je za njihove zaposlenike najbolje pohađati predavanja jednom tjedno dok to smatra samo 9% posloprimaca. Na tjednoj razini posloprimcima najviše odgovaraju programi koji se odvijaju dva puta tjedno (40%). Slijedi pohađanje predavanja tri puta tjedno koje je zastupljeno s 35%, a još manje je zastupljeno pohađanje četiri ili više puta tjedno, koje je poželjno malom broju posloprimaca (16%) i još manjem broju poslodavaca (3%).

Jedan do dva sata dnevno, duljina je predavanja koja najviše odgovara posloprimcima (43%), ali i poslodavcima (30%). Najmanje zanimanje poslodavaca, ali i posloprimaca je za edukacije koje traju manje od jedan sat dnevno (6% poslodavaca i 4% posloprimaca) te za edukacije u trajanju osam i više sati (3% poslodavaca i 1% posloprimaca).

Za mjesto održavanja profesionalne edukacije 33% poslodavaca odabralo bi prostorije edukacijske ustanove i to za vrijeme radnog vremena, dok bi 26% poslodavaca htjelo da se edukacija odvija u prostorijama edukacijske ustanove, ali izvan radnog vremena. Najmanje poslodavaca (10%) smatra kako bi se edukacija trebala odvijati vikendom.

Prilikom odabira edukacijskog centra i programa edukacije i posloprimcima (96%) i poslodavcima (94%) je najvažnija kvaliteta edukacijskog materijala (programa) . Cijena edukacijskog programa važna je za 78% poslodavaca i 80% posloprimaca. Od cijene programa, posloprimcima je važnije vrijeme održavanja predavanja, pa je tako 90% posloprimaca izjavilo kako im je to važan i vrlo važan element pri odabiru. Najmanje važni elementi i posloprimcima i poslodavcima su prepoznatljivo ime predavača i prepoznatljivo ime edukacijskog centra.

Osim elemenata koje su ocjenjivali i posloprimci i poslodavci, poslodavci su ocjenjivali i važnost prilagođavanja programa potrebama zaposlenika – njih 84% ocijenilo ga je kao važan ili vrlo važan element prilikom odabira edukacijskog centra, pa se time sposobnost prilagodbe prema važnosti nalazi odmah ispod kvalitete edukacijskog materijala (programa).

Do većine informacija o željenoj edukaciji dolazi se putem interneta. Ovaj rezultat je očekivan u budući da je istraživanje provedeno isključivo putem interneta, iako se može pretpostaviti da sudionici imaju pristup i drugim izvorima informacija (medijima) u jednakoj mjeri kao i internetu. Nakon interneta, posloprimci se informiraju putem preporuka i u novinama, dok se poslodavci češće informiraju e-mailom. Tek manji dio poslodavaca informacije o edukaciji nalazi u novinama.

Velika većina ispitanih posloprimaca, njih 78%, planira pohađati neki program profesionalne edukacije dok ih samo 2% ne planira. Svaki peti posloprimac (20%) također bi pohađao neki program profesionalne edukacije, ali samo ako mu poslodavac omogući.

U kojoj mjeri poslodavci ulažu u svoje zaposlenike pokazao je podatak prema kojem se njih 51% izjasnilo da njihovi zaposlenici pohađaju programa profesionalne edukacije. No, mjesta za napredak svakako ima jer je 49% ispitanih poslodavaca priznalo da u edukaciju svojih zaposlenika ne ulaže dovoljno, a čak je 23% poslodavaca izjavilo da ne ulažu u edukaciju svojih zaposlenika unatoč tome što im je ta edukacija potrebna.

S druge strane, 56% posloprimaca izjavilo je kako poslodavac ne ulaže ništa u njihovu edukaciju iako im je ona potrebna, dok trećina (29%) posloprimaca smatra kako njihov poslodavac ulaže dovoljno u edukaciju. Samo manji dio ispitanika (4% posloprimaca i 6% poslodavaca) izjavio je kako se u profesionalnu edukaciju u njihovoj tvrtki ulaže čak i više nego što je nužno.

Kao razloge nedovoljnog ulaganja u profesionalnu edukaciju svojih zaposlenika najveći broj poslodavaca (63%) navodi nedostatak vremena zaposlenika, nedostatak financijskih sredstava (62%) te nedovoljno dobar sustav koji bi prepoznavao potrebe za edukacijom (54%).

Povezano s nedovoljnim ulaganjem u profesionalnu edukaciju, više od polovice zaposlenika (62%) izjavilo je da o trošku poslodavca nisu imali niti jedan sat profesionalne edukacije mjesečno. Jedan do tri sata edukacije mjesečno ima/imalo je 15% posloprimaca.

Najviše poslodavaca, njih 31%, za profesionalnu edukaciju svojih zaposlenika, do sada je u prosjeku mjesečno izdvajalo do 500 kn. Slijedi 20% poslodavaca koji su izdvajali 2.000 do 5.000 kuna mjesečno, a 13% poslodavaca izdvajalo je do sada i više od 10.000 kuna mjesečno na profesionalnu edukaciju svojih zaposlenika.

Najviše poslodavaca (31%), za profesionalnu edukaciju svojih zaposlenika, planira mjesečno izdvojiti 500 kuna, dok ih 23% planira izdvojiti 500 do 1.000 kuna.

Za svoju edukaciju kojom bi stekli nove vještine i povećali mogućnost apliciranja na bolje radno mjesto, najviše posloprimaca, njih 40%, mjesečno bi izdvojili između 500 i 1.000 kuna, a zanimljivo je kako su posloprimci za svoju edukaciju spremni izdvojiti više nego što su to spremni poslodavci.

Kada bi zaposlenici financijski participirali, znatan broj poslodavaca bio bi skloniji više ulagati u profesionalnu edukaciju. Tako 48% poslodavaca smatra da bi financijskom participacijom u trošku profesionalne edukacije zaposlenici bili više motivirani za pohađanje iste te bi poslodavci zbog tog razloga bili skloniji više ulagati. Petina poslodavaca (21%) više bi ulagali u profesionalnu edukaciju kada bi zaposlenici participirali jer bi im to smanjilo troškove dok 1% poslodavaca navodi druge razloge. Unatoč participaciji zaposlenika, 30% poslodavaca ne želi ulagati u profesionalnu edukaciju svojih zaposlenika.

Najviše poslodavaca, njih 32%, koji su se izjasnili da bi bili skloni više ulagati u profesionalnu edukaciju uz financijsku participaciju zaposlenika, smatra da bi idealno učešće zaposlenika trebalo biti 30%, dok ih 22% smatra da bi idealno učešće zaposlenika trebalo biti 50%.

S druge strane, čak 31% posloprimaca sudjelovalo bi u trošku svoje profesionalne edukacije s 50% kada bi poslodavac platio ostatak, dok 16% posloprimaca ne želi sudjelovati u dijeljenju troškova edukacije s poslodavcem. I u ovom su slučaju posloprimci spremniji na ulaganja u dodatnu edukaciju u odnosu na poslodavce.

O važnosti profesionalne edukacije u prilog ide i činjenica kako većina ispitanika ne odbacuje mogućnost mijenjanja bonusa na plaću s edukacijom, ali su to spremni učiniti samo s dijelom bonusa. Trećina ispitanika (33%) spremna je mijenjati bonus na plaću za dodatnu edukaciju, dok ih petina (19%) nije spremna na takvu zamjenu.

Uslijed gospodarske krize najviše je poslodavca (39%) smanjilo financijska izdvajanja za edukacije. Trećina poslodavaca (34%) omogućuje svojim zaposlenicima edukacije u jednakoj mjeri kao i prije gospodarske krize, a 23% poslodavaca potpuno je zamrznulo edukacije za zaposlenike.

Posloprimci imaju drugačiji pogled na trenutnu krizu - njih čak 46% smatra da nema većih promjena uslijed krize, jer im poslodavac niti prije krize nije financirao edukacije. 23% posloprimaca osjetilo je krizu na način da je poslodavac smanjio financijska izdvajanja za edukacije, a 14% ispitanika ostalo je bez edukacija uslijed zamrzavanja financiranja takvih beneficija od strane poslodavca. Samo je 17% ispitanika izjavilo kako im poslodavac edukacije omogućuje u jednakoj mjeri kao i prije krize.

Download cijelog teksta (pdf)