U kojem slučaju djelatnik ima pravo na otpremninu i u kojem iznosu?
Dakle, radnik nema pravo na otpremninu ako mu poslodavac otkazuje zbog radnikovog skrivljenog ponašanja, ili ako mu daje izvanredni otkaz. Naravno, radnik također nema pravo na otpremninu ako sam daje otkaz. Isto tako radnik nema pravo na otpremninu ako mu poslodavac otkazuje ugovor o radu koji je sklopljen na određeno vrijeme, ili ako radnik nije kod poslodavca radio najmanje dvije godine neprekidno.Kao što je rečeno, otpremnina iznosi najmanje jednu polovinu prosječne mjesečne plaće, isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Pri tome, ako je radnik slučajno zadnja tri mjeseca dobivao manju plaću nego što mu pripada, (prema ugovoru o radu, kolektivnom ugovoru ili pravilniku o radu) otpremnina bi se morala računati prema pripadajućoj plaći, a ne prema isplaćenoj plaći koja je manja od pripadajuće.
Plaća koja se isplaćuje na osnovu menađerskog ugovora ne može biti osnovica za utvrđivanje otpremnine.
Sve prethodno navedeno odnosi se na prava iz Zakona o radu. Međutim, kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili pravilnikom o radu mogu se za radnika odrediti povoljniji uvjeti za otpremninu (veći iznos, kraći rok rada kod poslodavca i dr.). Dakle, Zakon određuje ono najmanje što radniku mora pripasti.
