Da li je po Zakonu o radu poslodavac dužan prilikom zapošljavanja pripravnika odrediti mentora? Ako to ne učini, kakve mogu biti posljedice? Što sve o tome kaže Zakon o radu?
Prema Zakonu o radu, osobu koja se prvi put zapošljava u zanimanju za koje se školovala, poslodavac može zaposliti kao pripravnika, koji se osposobljava za samostalni rad u zanimanju za koje se školovao. Ugovor o radu može se s pripravnikom sklopiti na određeno vrijeme.Kao što je rečeno, način osposobljavanja pripravnika za samostalni rad mora biti uređen pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a radi osposobljavanja za samostalni rad, pripravnika se može privremeno uputiti na rad kod drugog poslodavca.
Dakle, pitanje mora li pripravnik imati mentora ili ne, rješava se pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ne Zakonom o radu. Uobičajeno je da pripravnik ima osobu koja mu pomaže u osposobljavanju (koju možemo nazvati mentor), ali to nije nužno. Naime, biti mentor pretpostavlja imati posebnu brigu i odgovornost jedne osobe prema pripravniku, a to ne mora biti tako, nego to može činiti više osoba.
Dakle, ako navedenim dokumentima to nije utvrđeno, pripravnik ne mora imati posebnog mentora. Ako bi to pak bilo određeno tim dokumentima, mentor ne bi bio određen, a pripravnik bi bio dužan polagati stručni ispit, pripravnik bi u slučaju otkaza zbog nepoloženog ispita mogao s te osnove osporavati otkaz, tvrdnjom da mu nisu omogućeni propisani uvjeti.
Kod rada pripravnika može se pojaviti i pitanje odgovornosti za poslove osobito prema trećim osobama. Pripravnik mora znati koje poslove radi samostalno, a za koje treba odobrenje. Dakle, u tom smislu se također pojavljuje uloga 'mentora', tj. osobe koja preuzima odgovornost za rad pripravnika. Međutim, to ne mora biti pojedina osoba, nego može biti više njih. Najvažnije je da pripravnik zna granice svojih ovlasti i odgovornosti. No svakako, ako je pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određeno da pripravnik mora imati mentora, a mentor nije imenovan, pripravnik se može s tog osnova u nekim slučajevima osloboditi odgovornosti za izvršenje nekih svojih radnih obveza koje ne bi bile dovoljno stručne, odnosno odgovarajuće.
