moći da radniku osigura druge odgovarajuće poslove, sukladno njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti.

Kada bi poslodavac postupio drugačije, odnosno kada bi ignorirao odluku nadležnog tijela za utvrđivanje radne sposobnosti, izložio bi se opasnosti da odgovara za štetu koja bi mogla nastati radniku.

Međutim, svaki poslodavac, a posebno tzv. mali poslodavac neće uvijek biti u mogućnosti pronaći odgovarajuće poslove za radnika kod kojeg je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, odnosno neposredna opasnost od nastanka invalidnosti.

Tada poslodavac ima mogućnost radniku otkazati ugovor o radu radi osobno uvjetovanih razloga.

Zakon o radu propisao je da se radniku kod kojeg je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, ugovor o radu može otkazati samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća. Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće takvu suglasnost daje nadležna služba za zapošljavanje.

Ovdje ističemo da sindikalni povjerenik ne može zamijeniti radničko vijeće kao što je to slučaj u nekim drugim okolnostima kada je obveza poslodavca savjetovati se s radničkim vijećem, a vijeće kod poslodavca nije utemeljeno.

Ako suglasnost na otkaz bude uskraćena, istu može nadomijestiti sudska ili arbitražna odluka.

Radnik koji je obolio od profesionalne bolesti, a ne bude vraćen na rad, ima pravo na otpremninu u najmanje dvostrukom iznosu od iznosa koji bi mu inače pripadao.

Pravo na dvostruku otpremninu nema ukoliko neopravdano odbije zaposlenje na drugim ponuđenim poslovima. U tom slučaju ima pravo na otpremninu u jednostrukom iznosu.