Već 13. godinu zaredom u Muzeju grada Zagreba kostimirani djelatnici, prijatelji i gosti Muzeja pretvaraju se u povijesne likove iz života, kulture i povijesti grada – ŽIVE SLIKE. Tim povodom donosimo vam i priču o zanimanju kustosa...
Ne znate kako provesti ovaj vikend? Što kažete na druženje sa kraljem Belom IV i kraljicom Marijom, banom Jelačićem, Marijom Jurić Zagorkom, graditeljem zagrebačke katedrale Hermanom Bolleom Ljudevitom Gajem i još mnogima drugima?
U subotu i nedjelju, 18. i 19. veljače, od 11 do 14 sati u Muzeju grada Zagreba se, povodom Fašnika, održava događanje pod nazivom „Žive slike“.
Tom se prigodom (već 13. godinu zaredom!) svi djelatnici muzeja, njih pedesetak, kostimiraju u povijesne likove iz stalnog postava - na temelju svojega znanja i profesije oživljavaju Zagrepčane i njihove dogodovštine u ležernoj, prijateljskoj atmosferi i ambijentu Muzeja. O likovima koje utjelovljuju govore u prvom licu jednice i u sadašnjem vremenu, pa se posjetiteljima zasigurno čini da sa svakim novim likom koračaju nekim prošlim vremenima.
Cilj ovog zanimljivog kulturnog događanja je ostvariti ostvariti komunikaciju s posjetiteljima, približiti im povijesne osobe i način života u nekom drugom, prošlom vremenu, podučiti ih o bogatoj kulturnoj prošlosti Zagreba, objasniti povijesne događaje, a povrh svega, zabaviti ih!
Ulaz u Muzej je besplatan, a u dvorištu Muzeja moći ćete kupiti kuhano vino, fritule i čaj. Možete i vi doći pod maskama, no bez obzira kostimirali se ili ne, zasigurno ćete uživati u programu kojim Muzej grada Zagreba svake godine iznova razveseljava gotovo četiri tisuće posjetitelja, koliko ih toga vikenda posjeti „Žive slike“.
A mi smo iskoristili ovu prigodu kako bismo vam predstavili zanimanje kustosa. Tko bi o tome mogao reći više od čovjeka koji je, kako sam kaže, svoj 100%-tni radni vijek posvetio ovom poslu: gospodin Branko Ćeran, viši kustos i voditelj Vodičke službe u Muzeju grada Zagreba.
MP: Kada ste i kako odlučili postati kustos te kako je izgledao vaš obrazovni put? Jeste li trebali dugo čekati na prvi posao i kako ste ga pronašli?
Te davne godine – 1979. – čekao sam samo dva i pol mjeseca na moj prvi posao.
Sve je bilo slučajno. Završio sam Filozofski fakultet – diplomirao – odguslao vojsku (JNA), vratio sam se u Zagreb obitelji i bio bez posla. Čitajući novine „naletio“ sam na oglas, javio se i.. (bila su dva oglasa, jedan za profača u školi, a drugi za kustosa pripravnika)...
Primljen sam na oba radna mjesta. Odabrao sam kustosa pripravnika.
MP: Gdje ste sve do sada radili i kako ste napredovali u karijeri?
Gotovo 100%-tni radni vijek proveo sam na raznim poslovima u Muzeju grada Zagreba. Dakle, započeo sam kao kustos-pripravnik, nakon položenog internog (formalnog) ispita dodijeljena mi je zbirka. Slijedi polaganje stručnog ispita. Prošlo je više od 10 godina kada sam prema potrebi rada u Muzeju preuzeo vođenje biblioteke. To mi je ujedno bilo i najljepše razdoblje provedeno na radu u Muzeju grada Zagreba. U muzejskoj struci postigao sam stupanj višeg kustosa. I u završnici „karijere“, a od 1998. godine voditelj sam ekipe koja radi sa posjetiteljima muzeja – VODIČKA SLUŽBA MGZ-a.
Značajno iskustvo u mom radu, a to rado inače ističem, jest kratki boravak na poslu u tvornici „Rade Končar“ u Zagrebu na montaži elektromotora. Radio sam na pokretnoj traci. Sjećajuće se te epizode u mom životu rado ju uspoređujem sa izuzetnim filmom MODERNA VREMENA. Znajući što sam radio i vidim kako i što sve drugi ljudi rade boreći se za egzistenciju, sve više cijenim moj posao.
MP: Mnogi ljudi čuli su za zanimanje kustosa, ali malo njih znalo bi reći – što kustosi zapravo rade? Kako biste Vi opisali svoj posao?
Najprije bih ljude uputio na razne rječnike, leksikone i enciklopedije da potraže značenje riječi kustos. Nakon toga u ruke treba uzeti rječnik latinskoga jezika i pronaći stvarno-izvorno značenje riječi kustos. Zato ljudi moji, potrudite se sami, nemojte čekati sve odgovore gotove na pladnju. Osnovno – kustosi prikupljaju, obrađuju, čuvaju, prezentiraju raznorodnu muzejsku građu. Kontakti kustosa uspostavljeni su na međumuzejskoj suradnji kako u domovini, tako i u svijetu. Svoj posao bih opisao kao najljepši, najzanimljiviji i ne preplaćeni posao. Zadovoljan sam njime. Da ga nema – znate onu misao – trebalo bi ga izmisliti.
MP: Koji su najveći izazovi s kojima se susrećete u poslu? Zna li biti stresnih situacija?
Kao i svaki posao i ovaj ima svoje nemile trenutke. Najveći izazovi su neuspjesi ili ipak uspjesi u realizaciji svojih planova, zamisli ...
MP: Kako biste opisali položaj i važnost svog zanimanja u današnjem društvu? S kakvim se izazovima ovo zanimanja susreće danas?
Položaj ovoga zanimanja danas je sve važniji – naveo bih samo jednu činjenicu – ljudi sve manje brinu o kulturi, znanosti, osobnom širenju horizonata kroz kazališta, koncerte, muzeje, knjižnice itd. Zato smo mi, nadam se, oni koji će čuvati baštinu za naraštaje koji dolaze i koji će se jednoga dana pitati ŠTO SMO, TKO SMO, KAMO IDEMO, a što je bilo prije nas ili da li je uopće bilo nešto prije nas.
MP: Što biste savjetovali mladima koji imaju želju jednoga dana raditi isti posao – koje kvalitete dolaze do izražaja u ovom poslu, kakvo znanje treba posjedovati, važnost cjeloživotnog obrazovanja i sl.?
Na mudro postavljeno pitanje odogovora i ne treba – a to je vaše pitanje. O kvalitetam treba govoriti kao o općepoznatim i priznatim ljudskim osobinama. Znanje koje je potrebno, prema mom uvjerenju, treba biti prosječno VISOKO obrazovanje i ne usko profilirano.
Savjet mladima. Za bavljenje ovim poslom morate se, osim znanjem, oboružati velikim strpljenjem, upornim marljivim radom, skromnošću, i nemojte sanjati o velikim materijalnim probicima. Jednom je netko rekao, zvuči pomalo pretenciozno, da su kustosi supermeni. Pravi, iskreni kustos to i stvarno jest.
