U praksi inspekcija rada u području radnih odnosa često ne priznaje rad temeljen na ugovoru o djelu, ako takav rad ima sve značajke radnog odnosa.
Pitanje:
Zaposlena sam na puno radno vrijeme, ali plaća mi nije dovoljna za pokrivanje svih troškova, tako da bih pokušala pronaći dodatni posao. Čula sam da više ne postoji ugovor o djelu. Može li me poslodavac na bilo koji način legalno prijaviti?
Odgovor:
Ugovor o djelu je imenovani ugovor reguliran odredbama Zakona o obveznim odnosima, te kao takav se i nadalje primjenjuje u praksi. Sukladno odredbi članka 590. Zakona o obveznim odnosima, ugovor o djelu sklapaju izvođač djela koji se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj djela se obvezuje platiti mu za to naknadu.
Stoga, ako bi ste obavljali nekakav određeni posao sukladno opisu gore, tada možete sklopiti ugovor o djelu s naručiteljem.
Međutim, u praksi inspekcija rada u području radnih odnosa često ne priznaje rad temeljen na ugovoru o djelu, ako takav rad ima sve značajke radnog odnosa, kao što su stalnost i redovitost rada, korištenje instituta radnog prava (npr. godišnji odmor, bolovanja, pauze i sl.), te osobito nesamostalnost u izvršavanju posla, što se očituje u postojanju nadređene osobe (poslodavca) koja redovno kontrolira i izdaje upute za rad. Takav rad inspekcija rada kažnjava kao rad na „crno“, tj. rad bez sklopljenog ugovora o radu ili izdane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu, pri čemu kazne za poslodavca mogu biti drastične, od zatvaranja pogona do visokih novčanih kazni.
Dakle, ako ste zaposleni u punom radnom vremenu (tj. radite 40 sati tjedno), tada kao dodatni izvor zarade morate izabrati posao s naručiteljem s kojim možete sklopiti ugovor o djelu, pri čemu je bitno naglasiti da narav takvog posla ne smije imati značajke radnog odnosa.
