Share
Tweet
Share
Pošalji prijatelju

Nemojte si reći: "Ma treba mi veza za to" - nikad se ne zna

U nadi da će nekome pomoći, Lea je odlučila podijeliti svoju priču o uspješnom traženju posla 'bez veze'.

Nemojte si reći: "Ma treba mi veza za to" - nikad se ne zna

"Dugo sam bila zaposlena u jednoj solidnoj firmi, no rodila sam i, kao majka, na poslu više nisam mogla davati sebe koliko je to posao zahtijevao. Odlučila sam se za promjenu, razglasila prijateljima i poznanicima i nije dugo prošlo kada mi je jedan ponudio posao u administraciji restorana njegovog prijatelja – dakle 'preko veze'. Na prvi pogled idealno – fiksno radno vrijeme, bez potrebe za prekovremenima, bez da te šef zove u bilo koje doba dana, plaća nešto manja, ali mala žrtva kako bih se majčinstvu posvetila kako treba.

Kako mi je u opisu posla bio i uvid u stanje računa, dugova i potraživanja, vrlo brzo sam primijetila da se u novoj firmi doprinosi ne uplaćuju redovno, a kroz nekoliko mjeseci i plaće su počele kasniti i isplaćivati se na rate. Neredovitu uplatu doprinosa nisam osjećala na vlastitoj koži, nije mi bilo baš svejedno, ali hajde – bolje išta nego ništa, kako često 'mudro' znamo sami sebi reći. No kad je i plaća krenula kasniti i kad su nam doma za račune krenule stizati opomene – shvatila sam da idem upravo prema ovom 'ništa' i da je vrijeme za novu promjenu.

Zbog lošeg iskustva na poslu koji sam dobila 'preko veze' i priča kako se na jedno radno mjesto javljaju stotine ljudi, nisam bila optimistična, dapače - malodušna i ljuta na cijeli svijet, ali – hej! – nije logično ne činiti ništa i očekivati da će se nešto samo od sebe promijeniti, zar ne?

Počela sam pratiti oglase, javljati se na one koji su mi bili interesantni (iako u lošoj financijskoj situaciji ipak nisam htjela pristati na bilo što, pa opet završiti nezadovoljna) i čijim sam zahtjevima barem 80% udovoljavala (npr. traže diplomu ekonomskog fakulteta za mjesto administratora – diplomu nemam, al zato sam završila tečaj za obavljanje knjigovodstvenih i računovodstvenih poslova i imam puno iskustva u administrativnim poslovima. Naravno, ako su tražili jezik koji ne znam – tu nema kompenzacije, tu se nisam javljala), životopis i molbe sam uređivala i prilagođavala bezbroj puta... 

Kroz dva mjeseca trud je donekle urodio plodom - napokon su me počeli zvati na razgovore. Vjerujem, a na razgovorima mi je bilo i potvrđeno - radilo se o jednoj crtici u životopisu, o jednoj mojoj vještini koja nema veze sa samim poslom, ali zvuči dovoljno zanimljivo da moj životopis izdvoji iz mase sličnih.

Jedna firma mi je posebno bila zanimljiva i jako sam željela tamo raditi, toliko da me pred razgovor uhvatila strašna trema i sam razgovor, prema mojoj ocjeni, prošao je grozno, nisam mogla vjerovati sama sebi kakve gluposti izgovaram. Svejedno, pružena mi je šansa da kroz zadatak u excelu dokažem da im mogu ponuditi baš ono što traže. I tako, nakon tri mjeseca potrage, bez ikakve veze, isključivo zbog svojih znanja i vještina, ali i upornosti i ne prepuštanja očaju, te uz trunku sreće, dobila sam posao koji sam željela, a čak su odmah udovoljili i mojim uvjetima kao što su visina plaće, ugovor na neodređeno... i sada sam već četvrtu godinu sretno zaposlena. 

Svakako su pomogli i savjeti sa portala MojPosao - nije plaćena reklama, već zahvala ;)

Ima tu zbilja smiješnih i nekorisnih savjeta - pogotovo onih prevedenih sa stranih portala koji ne vrijede u našem podneblju i situaciji, al neki su čisto zlato.
 
Firma u kojoj radim svake godine zapošljava sezonske radnike, većina ih je stalnih no redovno imamo potrebu i za novim radnicima. Jedan od mojih zadataka sada je i selekcija pristiglih molbi. 

Iz iskustva tražiteljice posla, u vrijeme kada je ponuda loša, i osobe koja sada vrši selekciju životopisa, potvrđujem vam da je prvi dojam jako važan. Molbe i životopisi napisani zbrda-zdola, u žurbi, nepismeni... veliki su minus jer već na prvu govore da vam nije stalo i da ne dajete sve od sebe. Često primamo mailove bez uvodnog pozdrava, bez potpisa... kao da se osoba koja ga šalje dopisuje sa prijateljem, a ne sa mogućim poslodavcem, takve nam mailove šalju čak i visokoobrazovane osobe, što je jako tužno, a govori o nedostatku elementarne kulture u komunikaciji. Proučite mogućeg poslodavca i ponudite mu, uz ostalo, i neku svoju vještinu koju možda trenutno ne traži ali bi mogla dobro doći, poslodavci danas cijene "multifunkcionalne" radnike. Radite na sebi, budite svjesni svojih prednosti, ali i nedostataka. Tečajevi su skupi ali ako možete priuštite si koji, makar na rate, ima i nagradnih igara u kojima možete osvojiti besplatne tečajeve... a možete se i besplatno usavršavati - recimo, ja sam svojevremeno vodila blog gdje sam uz pomoć kolega blogera naučila osnove dizajna stranica. Kroz igranje u excelu, koristila sam ga za svakakve gluposti, dosegla sam napredni stupanj korištenja istog - bez ikakvih tečajeva... Engleski (ili bilo koji jezik)? Nađite si strane prijatelje (preko fejsa npr.) i komunicirajte s njima, zamolite ih da vas upozore na greške... 

Pošaljite otvorene molbe firmama u kojima bi htjeli raditi - nemojte si reći "ma treba mi veza za to", jer nikad se ne zna, a ako ne pokušate nećete ni znati. I, mislim, najvažniji savjet - ne prepuštajte se očaju, malodušnosti i pesimizmu - to se jako osjeti u mailovima, na razgovorima... možda ćete morati poslati i milijun molbi, ali svakoj pristupite kao da je prva i najvažnija. Nemojte zbog loših iskustava propustiti priliku koja možda čeka baš vas.

Sretno!"

Lea 

MojPosao koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda stranice slažete se sa korištenjem kolačića o kojima možete pročitati više.