Pomisao na razgovor za posao stvara vam grčeve u želucu? Uz malo pripreme i vježbe, intervju zapravo možete pretvoriti u sasvim ugodno iskustvo.
Svaki put kada osjetite da vam je loše pri pomisli na razgovor za posao, imajte na umu nekoliko stvari:
- Strah od razgovora za posao obično proizlazi iz činjenice da ga od samog početka pogrešno doživljavamo kao sastanak u kojem je poslodavac u nadređenom, a mi u podređenom položaju.
- Zapravo je razgovor za posao sastanak dvije potpuno ravnopravne strane koje pokušavaju sklopiti poslovnu suradnju i kao takvog ga treba promatrati.
- To nije razgovor u kojem vi nekoga morate za nešto moliti. Poslovne suradnje ne sklapaju se na način da jedan partner drugoga moli za suradnju.
- Vi niste ovdje da biste radili 'za nekoga' već kako biste 'zajedničkim snagama' razvijali nešto – u ovom slučaju tvrtku koja je objavila oglas.
Ako tako postavite stvar, logično vam se nameće zaključak da je sastanak dvije ravnopravne strane zapravo prilika za razgovor u kojem potencijalni poslovni partneri jedan drugom objašnjavaju:
- Što mogu ponuditi drugoj strani
- Zašto bi druga strana od toga imala koristi
Obratite li pažnju na ove dvije stavke, sigurno ćete primijetiti da se mogu svesti na jedno od uobičajenih pitanja na razgovoru za posao:
„Zašto bismo trebali zaposliti baš Vas?“
Sada ovo pitanje više ne djeluje tako strašno, zar ne? Ravnopravan poslovni partner točno zna što želi ponuditi potencijalnom kolegi i zbog čega je suradnja s njim bolja od suradnje s, primjerice, nekim drugim partnerom.
Pritom samo treba imati na umu sljedeće: razgovor za posao kao i bilo kakav drugi razgovor dva potencijalna i ravnopravna poslovna partnera ima svoja 'dozvoljena' i 'zabranjena' pitanja.
Kako neke stvari ne biste trebali pitati na prvom (poslovnom) razgovoru, tako to ne bi trebao učiniti ni vaš potencijalni poslovni partner (u ovom slučaju potencijalni poslodavac).
1) „Kolika bi mi bila plaća?“
Cilj prvog razgovora je izlaganje koncepta i prilika da se potencijalni partneri bolje upoznaju. Tema plaće kad tad će biti na dnevnom redu (budite sigurni da nećete dobiti posao dok ne saznate tu informaciju), stoga nema potrebe da brzate s ovim pitanjem.
Jednom kada plaća postane tema razgovora između vas i poslodavca, informirajte se o prosječnoj plaći za željenu radnu poziciju putem servisa MojaPlaća, a zatim u tom kontekstu razmislite o rasponu plaće koji bi vas zadovoljio.
2) „Čime se bavi vaša tvrtka?“
Poslovni partneri koji su dogovorili sastanak u ime suradnje, bez sumnje su to učinili zato jer su dobro proučili čime se druga strana bavi i temeljem toga našli dodirne točke koje su ih motivirale na suradnju.
Da ste vlasnik tvrtke, sigurno ne biste ozbiljno shvatili poslovnog partnera koji s vama želi surađivati iako nema pojma čime se vaša tvrtka bavi, zar ne? Drugim riječima, ako ste se prijavili na oglas neke tvrtke, to ste učinili prvenstveno zato jer vas ta tvrtka zanima zbog onoga što radi i kako radi.
3) Ne koristite žargon ili fraze tijekom razgovora.
Zapravo je šteta što 'razgovor za posao' sugerira da je riječ o razgovoru, a ne o sastanku, jer razgovor za posao i nije drugo nego poslovni sastanak. Biste li na prvom poslovnom sastanku s potencijalnim poslovnim partnerom koristili žargon? Vjerojatno ne. Stoga, nema potrebe niti da ga koristite na razgovoru za posao.
4) „Kakve povlastice nudite (odmor, napredovanje, bonusi)?“
Imati samopouzdanje je dobro. Biti sebičan – ne. Kada poslovni partneri na prvom sastanku razgovaraju o zajedničkom projektu, sigurno ne razgovaraju o povlasticama koje će uživati ukoliko taj projekt da dobre rezultate. Prvi sastanak uvijek se svodi na to da svaka strana navodi što može ponuditi drugoj strani.
Na prvom razgovoru za posao upoznajete potencijalnog poslodavca. Pokušavate doznati na koji biste način mogli surađivati. Pitanja o nagrađivanju i povlasticama naprosto nisu primjerena jer pokazuju da niste još niti počeli raditi, a već razmišljate o povlasticama.
5) Psovke su najstrože zabranjene!
Iako se čini da ovo nije potrebno naglašavati, praksa pokazuje suprotno. Neki ljudi naprosto ne mogu shvatiti da na poslovnom sastanku, kao i na razgovoru za posao, neformalno čavrljanje nije poziv na poštapalice u obliku psovki ili psovke općenito.
6) Nije lijepo generalizirati.
Generalizacija je općenito ružna navika i na razgovoru za posao poželjno ju je izbjegavati.
7) O bivšima sve najbolje!
Zamislite da na prvom spoju s osobom koja vam se sviđa morate slušati njegovu ili njezinu ispovijest o 'zločestom bivšem ili bivšoj'. To se nikome ne da slušati i priznajte, baca ružno svjetlo na osobu koja o tome govori, kao i na sastanak koji je trebao biti 'vaš trenutak', a ne kronološki pregled nečije bivše veze.
Raditi kod nekoga pitanje je osobnog izbora. U trenutku kada su vam ponudili posao, imali ste pravo tu ponudu odbiti. Jednako tako, ako je radna atmosfera postala loša, mogli ste dati otkaz. Ovo zvuči okrutno i mnogi će reći da ponekad rad za (lošeg) poslodavca nije pitanje slobodnog izbora (treba platiti režije, hranu i sl.). To je, naravno, istina, ali iz perspektive vašeg novog poslovnog partnera (poslodavca) kritiziranje 'bivših' više govori o vama nego o tim poslodavcima.
Ako vam netko ogovara bivšeg poslodavca, prva stvar koju ćete pomisliti je da će tako jednoga dana ogovarati i vas. A to nitko ne želi. Čak i ako su vaše kritike na račun bivšeg poslodavca opravdane, novi poslodavac ne bi trebao biti opterećen time.
8) Kada vas pitaju imate li pitanje za njih, nemojte reći 'Ne'!
Kada kažete 'ne', pokazujete nedostatak interesa. Osim toga, teško je vjerovati da nemate baš nikakvo pitanje. To je kao da želite surađivati s poslovnim partnerom, ali vas pritom uopće ne zanima tko je i što je.
Ponekad se može dogoditi da tijekom razgovora za posao doista saznate sve informacije koje vas zanimaju i naprosto nemate potrebu postaviti dodatna pitanja. Čak i ako je to slučaj, na ovakvo postavljeno pitanje nemojte odgovoriti 'Ne' bez da ga dodatno pojasnite.
Primjerice, možete reći da ste imali nekoliko pitanja, ali da ste kroz sam razgovor dobili odgovore. Ili možete reći kako vam se čini da ste (vi i poslodavac) tijekom razgovora prošli sve bitne teme i prokomentirali sve bitne stavke te da ste dobili dovoljno korisnih informacija. Na pitanje možete i odgovoriti pitanjem: možete pitati poslodavca postoji li nešto o čemu niste porazgovarali, a on smatra da bi bilo dobro znati. Na taj način pokazujete interes, ali i da ste ravnopravan sugovornik.
Treba napomenuti da pitanje ovakve vrste nisu 'poziv' da započnete temu plaće, povišice, godišnjeg odmora, službenog automobila i sličnih povlastica.
9) „Nemam nijednu slabost.“
Zapravo bi bilo najbolje kada biste pitanje o jakim i slabim stranama shvatili kao priliku da istaknete problem u kojem možete odmah ponuditi i rješenje. Poslovni partner koji je zainteresiran za suradnju sigurno neće reći da ima neku manu koja bi mogla stati na put uspješnoj poslovnoj suradnji. Ali može istaknuti neki nedostatak i odmah ponuditi rješenje te na taj način uvjeriti potencijalnog partnera da će se vaša suradnja odvijati besprijekorno.
U razgovoru za posao postoji bezbroj 'šalabahtera' na ovu temu. Općenito je pravilo da istaknete mane koje to zapravo i nisu ili da navedete neku manu, ali pritom dokažete da radite na njoj (npr. malo sam zapostavio/la engleski jezik pa planiram upisati tečaj kako bih osvježio znanje).
Možete navesti primjer kako ste uspješno savladali nešto što vam je do prije par godina ili mjeseci zaista bila mana.
10) Nije potrebno pričati 'životnu priču'.
Kada netko ulazi u poslovno partnerstvo, obično to čini zato jer nema novčana sredstva ili resurse kojima bi projekt 'izgurao' sam. Ili naprosto želi uštedjeti novac. U svakom slučaju, altruizam je rijetko kada jedina motivacija. Na poslovnom sastanku pred potencijalnim partnerom sigurno neće reći „Znate, baš mi je drago što ćemo surađivati – ja ne mogu sam kupiti taj stroj, a bez njega ne možemo pokrenuti proizvodnju. Ova kriza nas je strašno pogodila, nekad nas je radilo 50, a danas je ostalo svega 20 ljudi, jednostavno, neki partneri su prestali plaćati, ponestalo je novca za plaće…“
…Biste li vi htjeli surađivati s nekim tko vam na ovaj način objašnjava zašto bi vas htio za poslovnog partnera?
Svi su svjesni teških životnih uvjeta i koliko je teško pronaći posao. Svatko ima svoju životnu priču, ali te priče ne bi smjele imati svoje mjesto na razgovoru za posao gdje pričate isključivo o poslu. Jedino 'privatno' što je korisno spomenuti mogu biti vaši hobiji ili aktivnosti kojima se bavite u slobodno vrijeme, a koje mogu dokazati da biste odlično radili i ovaj posao za koji ste se prijavili.
Teme kao što su prekid s curom/dečkom, razvod, nemogućnost plaćanja kredita…koliko god su ozbiljne i bitne, nikako ne bi smjele pronaći svoje mjesto na razgovoru za posao, a kamoli biti navedene kao razlog zašto želite raditi baš za tog poslodavca.
