“Nisam to sve mogao izgraditi bez mojih zaposlenika i stoga sam smatrao da je fer da dio svoje zarade podijelim s njima”.
“Znate kako kažu da su neki ljudi rođeni kako bi jeli sa zlatnom žlicom. Ja čak nisam imao ni žlicu”, kaže 75-godišnji Donald Friese dok sjedi u sterilnom korporativnom uredu za konferencije u Los Angelesu.
Friese je pobjegao od siromaštva u kojem je odrastao u Pennsylvaniji 1958. tako što se odmah po završetku srednje škole prijavio u vojsku. Ondje je proveo tri godine, a potom se preselio u Californiju sa svega 125 dolara u svom džepu.
Zaposlio se u skladištu distributera za industriju stakla kao šesti radnik. Polako je napredovao, sve više i više sve dok nije stigao do mjesta partnera u tvrtki.
Kada se 1997. stariji partner umirovio, Friese je kupio drugu polovicu tvrtke koju do tada nije posjedovao. Tijekom godina posao je proširivao, a potom se upustio i u proizvodnju.
Prodaja teška 1,2 milijarde plus bonus
Danas tvrtka distribuira ili proizvodi više od 65 tisuća proizvoda za industriju stakla. Sam za nju kaže kako proizvodi sve osim samog stakla. Kada je napunio 70 počeo je razmišljati kako tijekom idućih godina na životu održati tvrtku. Tražio je kupca i odlučio se tvrtku prodati jednom od inače svojih najvećih kupaca, irskoj tvrtki CRH.
Friese je za tvrtku dobio 1,2 milijarde dolara u gotovini i 100 milijuna dolara u zadužnicama. Novi kupac zadržao je svih 1600 radnika. Kada je Friese platio porez ostalo mu je 885 milijuna dolara.
Pritom je zadržao skladište i distribuciju kroz centre u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Europi i Australiji. Forbes je njegovu vrijednost procijenio na milijardu dolara.
Kako bi se zahvalio svojim zaposlenicima iznos od 85 milijuna dolara odlučio im je isplatiti kao bonuse. Svaki radnik dobio je minimalno 5 tisuća dolara.
“Nisam to sve mogao izgraditi bez mojih zaposlenika i stoga sam smatrao da je fer da dio svoje zarade podijelim s njima”, pojasnio je Friese.
Izvor: Forbes/Danas.hr
