Prije nekoliko mjeseci sam se prijavio na oglas za posao skladištara u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu.
Odmah po slanju maila stigao mi je odgovor da je moja prijava zaprimljena i da će mi se javiti po završetku natječaja. Naravno, poruka je automatski odgovor, ali je lijepo za vidjeti jer u 99,9 % slučajeva ne dobijem ni takvu automatsku poruku. I stvarno, ne očekujući nikakav odgovor, nakon završetka natječaja dobio sam poziv od gospođe iz Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu koja mi je rekla da sam izabran između nekoliko stotina kandidata te da dođem na razgovor za posao. Naravno, bio sam presretan jer dobiti poziv na razgovor je ravan dobitku na lotu.
Na razgovor je došlo desetak kandidata. Razgovor je prošao u ugodnoj atmosferi bez uvredljivih i suvišnih pitanja. Pošto je jedan od uvjeta natječaja bilo i iskustvo u vožnji viličara, rekli su da će mi javiti kada da dođem kako bi provjerili moje iskustvo u vožnji viličara. Nakon nekoliko dana su me nazvali i dogovorili smo termin za provjeru znanja. I opet je sve prošlo u ugodnom tonu. Nakon provjere su mi rekli da će sada proći oko dva tjedna da donesu odluku kojeg kandidata su izabrali.
Nije prošlo ni dva tjedna, a na kućnu adresu mi stiže pismo. U pismu su naveli popis svih kandidata koji su bili u konkurenciji za posao skladištara i obavijest da imam pravo u roku 15 dana na žalbu ako nisam zadovoljan izborom. Posao nisam dobio, ali je to najbolje iskustvo traženja posla koje sam imao u svojoj karijeri nezaposlenosti. Svaka čast Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu i njihovoj profesionalnosti.
