Većina smatra kako su senilnost, gubitak pamćenja i pad intelektualnih sposobnosti dio starosti. Međutim, znanost pokazuje da to nije tako.
"Proces starenja nosi sa sobom brojne promjene u fizičkom, psihičkom i socijalnom funkcioniranju osobe, a pojam starenja obično izaziva negativne konotacije koje su izvor često netočnih vjerovanja o starijoj životnoj dobi. Takva vjerovanja u osnovi su stereotipa i predrasuda. Društveni stereotipi i predrasude o starijim osobama kao pasivnima, nesposobnima i zaboravljivima zapravo su daleko od istine", kaže prof.dr. Maja Zupančič s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, iznoseći podatke istraživanja o stereotipima vezanim uz starost. Nažalost, prof.dr. Zupančič ustvrdila je da često i starije osobe vjeruju u sterotipe o starosti, čak i više nego mladi, piše Novi list.
"Istraživanje koje smo proveli u Sloveniji obuhvatilo je tisuću ispitanika različite životne dobi i različitog obrazovanja. Ispitanicima smo predstavili sterotipe o starosti, kako one loše tako i dobre i pokazalo se da većina smatra kako su senilnost, gubitak pamćenja i pad intelektualnih sposobnosti dio starosti. Međutim, znanost pokazuje da to nije tako. Danas imamo generaciju starijih osoba koje su obrazovane, informirane te stambeno i financijski prilično neovisne. Dokazano je da dvije trećine ljudi starosti između 74. i 81. godine zadržava intelektualne sposobnosti, a specifičnim vježbama intelektualne je sposobnosti, ukoliko dođe do njihovog pada, moguće vratiti na nivo kakve su bile u 65. godini", kaže prof.dr. Zupančič.
U društvu je ukorjenjen čitav niz stereotipa o starijoj životnoj dobi, a jedno od najrasprostranjenijih vjerovanja je da su stariji ljudi senilni.
"To nije tako. Postotak senilnosti nakon 65. godine je je 10 do 15 posto, nakon 75. godine taj postotak raste da bi oko 85. godine dosegnuo 15 posto. Nakon 90. godine 40 posto ljudi je senilno, a to nije ni pola. Dakle, iako je riječ je čestom stereotipu, on nije točan. Kao što nije točno da vokabular ljudi nakon 80. godine pada. On je čak veći nego kada čovjek ima 25 godina. Smatra se i da su starije osobe međusobno slične. Međutim, svatko ima svoju osobnost i vlastite vrednote koje zadržava i u starosti", pojašnjava Zupančič.
Jedno od uvriježenih mišljenja je i da se većina starijih osoba nije sposobna prilagoditi promjenama, međutim Zupčič pojašnjava da se stariji ljudi itekako dobro prilagođavaju novim životnim okolnostima, od umirovljenja, novih društvenih uloga koje preuzimaju pa do gubitaka s kojima se suočavaju.
"Starije osobe prolaze kroz izuzetno stresne događaje s kojim se uspješno nose. Hvataju se u koštac s intenzivnim emocionalnim i stresnim događajima, kao što je smrt voljene osobe, preseljenje u dom za umirovljenike, a preuzimaju i nove uloge kao što su uloge djedova i baka. Prilagođavaju se suvremenim tehnologijama, idu na tečajeve i većina se služi internetom. Drugi ih ocjenjuju kao manje informiranima međutim oni uče, pohađaju Sveučilište za 3. dob, edukacije, odlaze na izlete i putovanja. Jedna od predrasuda koja se veže uz starije osobe je i da sporo uče. Istina je da većina za učenje treba više vremena nego mladi, ali dio toga može se objasniti zdravstvenim stanjem, ne korištenjem strategije pamćenja ili niskom motiviranošću u istraživanjima", tumači Zupančič.
Jedan od rijetkih pozitivnih društvenih sterotipa koji se veže uz starost je da su starije osobe mudre, a ni to mišljenje, kaže prof.dr. Zupčič, nije istinito.
"Velika količina iskustva nije uvjet za razvoj mudrosti pa vrlo stare osobe ne mogu se nazvati mudrima. Čovjek je najmudriji oko 60. godine života. Mudrost je ekspertno znanje i odlučivanje o temeljnim životnim pitanjima te nije nužno povezana sa starošću. Upravo je predrasuda o mudrosti bila postavljena kao pitanje u istraživanju koje smo proveli i većina ispitanika povezala je mudrost sa starošću", kaže prof.dr. Zupčič.
Stereotip da pamćenje sa starošću opada također nije točan, jer znanstveno je dokazano da se smanjuje pamćenje detalja, ali ono bitno je dobro očuvano. Pada pamćenje nedavnih događaja, dok dugotrajno pamćenje vezano za daleke događaje opstaje. Tom problemu, kaže Zupčič, stariji ljudi doskaču različitim strategijima kao što je zapisivanje i pravljenje popisa onoga što moraju obaviti.
Uvriježeno je mišljenje da su stariji na teret svojoj djeci, međutim istraživanje je pokazalo da je pomoć djece i roditelja u dobi od 60. do 70. godine uzajamna. Roditelji pomažu djeci i praktično i financijski, a sa starošću roditelja povećava se interes i briga djece za roditelje. U 70-tim godinama roditelji od djece traže nešto više podrške oko donošenja važnijih odluka. Predrasuda je i da su starije osobe neproduktive i društveno nekorisne, jer kao i mladi i oni su potrošači, bave se volonterskim radom, na usluzi su svojim obiteljima, a neki i honorano rade, obavljaju stučno savjetodavni rad te djeluju u raznim stručnim tijelima.
"Ništa ne rade, imaju puno vremena i dosađuju se, loše se osjećaju, nezadovoljni su životom, ne zanimaju se za spolnost i nisu spolno aktivni – to su također stereotipi koji o starijima vladaju u društvu. Međutim, to nije tako. U prosjeku su starije osobe zadovoljne životom, nisu usredotočeni na prošlost i ne žaluju za izgubljenom mladošću. Rađena je jedna velika studija koja je pokazala da većina starijih ispitanika ne razmišlja o smrti, već o planovima za budućnost. Upitani su koliko bi željeli biti mlađi. Odgovor je bio svega 14 godina, a to govori u prilog tome da ne pate za mladošću", navodi Zupčič.
Njeno je iskustvo pokazalo da su društvene predrasude vezane uz starenje mnogobrojne i neutemeljene, a sterotipi o starijim osobama, zaključuje, mogu se rušiti samo obrazovanjem i edukacijom.
"Stereotipi su otporni na promjene, a djelomično su rezultat normalnog čovjekovog kognitivnog razvoja i socijalnog učenja već u ranom djetinjstvu. Protiv njih se možemo boriti obrazovanjem i predstavljanjem anti-stereotipnih primjera", zaključuje prof.dr. Zupčič.
