Porezna je još u siječnju pozvala sve one koji ostvaruju ili su ostvarivali dohodak u inozemstvu u periodu od početka 2016. godine do danas da ga prijave i u Hrvatskoj, no dosta je toga ostalo nejasno.
Popriličnu konfuziju u javnosti stvorile su informacije da Porezna uprava kreće u provjeru onih koji rade u inozemstvu te da bi mnogima mogla stići rješenja po kojima bi im se odredilo da moraju platiti porez i u Hrvatskoj. U obzir dolaze svi koji su od 2016. primali neke inozemne dohodke.
Ključni je pojam ovdje porezna rezidentnost. Kako bi bili sigurni da nećete plaćati porez i u Hrvatskoj potrebno je odjaviti poreznu rezidentnost, što možete napraviti jedino u Poreznoj upravi, objavio je Index.
Da ste rezident neke druge države smatra se ako u toj državi podliježete oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave ili drugog sličnog obilježja. No poreznim rezidentom neke države ne smatraju se oni koji iz te države primaju samo mirovinu ili u njoj imaju neku nekretninu. No, to što se smatrate rezidentom primjerice Njemačke ili Irske, to ne znači da automatizmom prestajete biti porezni rezident Hrvatske.
Poreznim rezidentom za porezne svrhe u RH smatra državljanin koji ima prebivalište, boravište u RH i uske životne interese u RH.
Ovi uski životni interesi službeno se nazivaju "središte životnih interesa". I tu dolazimo do problema. Naime, radite li primjerice u Irskoj, a obitelj vam je ovdje i redovito se vraćate u Hrvatsku, Porezna može odrediti da je središte vaših životnih interesa u Hrvatskoj i ovdje vas dvostruko oporezovati.
U Pravilniku o provedbi općeg poreznog zakona koji je donijelo Ministarstvo financija stoji kako se središte životnih interesa utvrđuje kako bi se odredile bliže osobne i gospodarske veze sa jednom od država ugovornica.
"U obzir se uzimaju obiteljski i društveni odnosi, zanimanje, političke, kulturne i druge aktivnosti, mjesto poslovanja, mjesto iz kojeg porezni obveznik upravlja svojom imovinom i slično. Činjenice se moraju sagledati u cjelini, ali je ipak jasno da posebnu pozornost valja obratiti na osobne radnje pojedinca/poreznog obveznika.
Ako porezni obveznik koji u jednoj državi ima dom, a u drugoj državi osnuje drugi dom, a istovremeno u prvoj državi zadrži svoj dom, činjenica da zadržava prvi dom u okruženju u kojem je prvotno živio, radio, i gdje ima svoju obitelj i imovinu, može zajedno s drugim elementima ukazivati da je središte svojih životnih interesa zadržao u prvoj državi", stoji u Pravilniku po kojem postupa Porezna uprava.
Ako je osoba rezident i ne može se drediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema stalno mjesto stanovanja, smatra se da je rezident države u kojoj ima uobičajeno boravište. Ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatra se, pak, da je rezident države čiji je državljanin.
Osim famoznog "središta životnog interesa" koji nema sasvim jasne kriterije po kojem se određuje, kako vas ne bi dvostruko oprezovali u Hrvatskoj, uvjet je i da vam je prebivalište i boravište izvan Hrvatske, a porezna kao dokaz o nerezistentnosti u Hrvatskoj uzima i potvrda o rezidentnosti države u kojoj osoba živi i radi iz koje mora biti vidljivo od kada ga ta država smatra svojim rezidentom.
Za Irsku, primjerice, to može biti dokument o izdavanju PPS broja, rješenje o plaćanju poreza u Irskoj, bankovni račun...
Pitanje prebivališta i boravišta
Kad je riječ o prebivalištu i boravištu u smislu porezne obveze, prema Općem poreznom zakonu smatra se da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Ako u RH ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad.
Ako porezni obveznik ima prebivalište u Hrvatskoji u inozemstvu, smatra se da ima prebivalište u državi u kojoj je prebivalište obitelji, a za poreznog obveznika samca ili ako se prebivalište obitelji ne može utvrditi, smatra se da ima prebivalište u državi iz koje pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti ili u kojoj se pretežno zadržava, navodi se u Zakonu.
Ako druga država ne smatra poreznog obveznika svojim poreznim rezidentom, smatra se da ima prebivalište u Hrvatskoj, također se navodi.
Uobičajenim boravištem smatra se, pak. stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine.
Ono što također mnogi nisu znali jest to da za sprečavanje dvostrukog oporezivanja nije dovoljna odjava prebivališta u Hrvatskoj u MUP-u, kao ni odjava sa zdravstvenog.
Obrazac koji morate ispuniti
Naime, kako vas Hrvatska ne bi duplo oporezovala ako radite i živite vani u Poreznoj upravi trebate prijaviti nerezidentnost. Pritom treba ispuniti Obrazac TI. Taj obrazac, kao i osnovne informacije, možete pronaći ovdje.
Obrazac Upitnika TI popunjava porezni obveznik prilikom utvrđivanja promjene statusa rezidentnosti iz rezident u nerezident u Republici Hrvatskoj te ga predaje ovlaštenom djelatniku nadležne ispostave Porezne uprave kod predaje zahtjeva za ispisom iz Registra poreznih obveznika, stoji u uputama Porezne.
Pitanja u spomenutom obrazcu podijeljena su u tematske grupe koje se odnose na: osobne podatke, boravak u i izvan Republike Hrvatske, razlozi dolaska/odlaska iz Republike Hrvatske, veze s Republikom Hrvatskom i veze s drugom državom, ezidentnost u porezne svrhe, zaposlenja i osobne veze.
"Odgovori u grupi tvrdnji koje se odnose na veze s Republikom Hrvatskom i/ili drugom državom bit će od presudne važnosti prilikom utvrđivanja rezidentnosti poreznog obveznika. Za točnost traženih i navedenih podataka u upitniku, porezni obveznik svojim potpisom jamči njihovu istinitost, točnost i potpunost", navode iz porezne.
Izvor: index
