Share
Tweet
Share
Pošalji prijatelju

Cijene nekretnina i dalje ‘lete u nebo’

Nakon što su podivljale cijene energenata, poskupjeli su građevinski materijal i oprema. I cijene rada su više, a građevinskih radnika svih struka – manjka.

Cijene nekretnina i dalje ‘lete u nebo’

Potražnja za nekretninama u jadranskom dijelu Hrvatske i Zagrebu raste od 2019. godine. I upravo se u glavnom gradu proda na godišnjoj razini najviše nekretnina, objavila je Slobodna Dalmacija.

Prije tri godine imali smo rekordnu turističku sezonu, pa je zarađeni novac velikim dijelom investiran u kuće, stanove, apartmane i poslovne prostore, što je povećalo potražnju i podignulo cijene. Drugi okidač bila je pandemija. U nesigurnim vremenima investitori se odlučuju za manje rizična ulaganja, a kupnja nekretnine to sigurno jest u odnosu na pokretanje vlastita posla ili trgovinu vrijednosnim papirima.

Na kraju smo se suočili i s inflacijom pa su, nakon što su podivljale cijene energenata, poskupjeli građevinski materijal i oprema. I cijene rada su više, a građevinskih radnika svih struka – manjka. Sve je to bitno utjecalo na cijene stanova, kuća, apartmana, poslovnih prostora...

Najviše su poskupjele novogradnje. Za njima vlada najveći interes, a u obalnim gradovima poput Splita, gdje je malo raspoloživoga građevinskog zemljišta, gradilišta novih višekatnica su prava rijetkost. Zato se cijene novih stanova u Splitu, čak i u njegovu predgrađu, kreću oko tri tisuće eura, što nitko prije nekoliko godina nije mogao ni zamisliti. Zapravo, stan se može kupiti po cijeni manjoj od dvije tisuće eura, ali takva nekretnina obično zahtijeva adaptaciju, što na koncu, kad se zbroje dodatni troškovi i utrošeno vrijeme, dođe na isto. Stanovi na Rivi, u Palači, na Mejama, novogradnje na Zenti..., nerijetko stoje i po pet tisuća eura i više.

U Strožancu, Kaštelima i Solinu, u prvom prstenu oko Splita kojem stanovnici iz susjednih općina gravitiraju zbog posla ili škole, cijena stana je nešto iznad dvije tisuće eura, naravno, ovisno o lokaciji, starosti i kvaliteti gradnje.

U posljednje se vrijeme stanovi najviše kupuju u Strožancu, zato jer je smješten nedaleko od mora i najbliže je centru Splita, pa se tamo i najviše gradi. U općini Podstrana, naime, stanovi se mogu i turistički komercijalizirati.

Graditeljski bum u Solinu koji se dogodio unatrag desetak godina posustaje zbog manjka parcela za novogradnje, a u Kaštelima se investitori većinom odlučuju na gradnju obiteljskih kuća. Tako je i u Kučinama, Mravincima, Dicmu i Dugopolju...

U Zagori, samo tridesetak kilometara ili četrdeset minuta vožnje od Splita, cijene stanova u novogradnjama su u prosjeku upola niže. U Sinju se stan u novogradnji može kupiti već za 1300 eura po metru četvornome. Tamo gdje nema velikog turizma pa nekretnine služe isključivo za stanovanje ili najam na mjesečnoj bazi, cijene su logično kudikamo manje.   

Najskuplje novogradnje u Zagrebu, baš kao i u Splitu, stoje i do pet tisuća eura po kvadratu. Prosječna cijena stana u Zagrebu nešto je niža od tri tisuće eura. Na boljim gradskim lokacijama, poput Trešnjevke, kupac će za stan morati izdvojiti više od tri tisuće eura po metru četvornome. Zbog potresa koji je znatno oštetio nekretnine u centru grada, kupci preferiraju novogradnje, a čak je i faktor prometne povezanosti javnim prijevozom, u prvom redu tramvajem, pred tom činjenicom pao u drugi plan.  

Što se Dubrovnika, našega najpoznatijega grada u svijetu tiče, kako je posljednjih godina turizam na krajnjem jugu malaksao u odnosu na berićetne godine, tako ni cijena kvadrata ne raste više onim tempom kojim je to bilo prije, no i dalje je Dubrovnik među, što se kuća, stanova, apartmana i poslovnih prostora tiče, najskupljim našim destinacijama. Prvenstveno zbog toga jer ga vole strani kupci.

Na Lapadu ćete tako platiti metar četvorni i više od 3500 eura, a u Gradu, među zidinama, i 6000 eura po kvadratu. Uz Opatiju, Rovinj i Split, Dubrovnik je rekorder što se vrijednosti nekretnina tiče. Kad smo već kod basnoslovnih cifri, cijena zlatnoga kvadrata u Opatiji zna dosezati i do deset tisuća eura. 
U pasivnim dijelovima Hrvatske sasvim je druga priča. Na gotovo pustom Žumberku te na potresom stradalim područjima Banovine i Korduna, kuće i stanove ne može se ni prodati ni darovati.

U istočnim dijelovima Slavonije kuće s imanjima prodaju se za vrijednost boljeg automobila: po četrdeset, pedeset tisuća eura, a ista je situacija i u Gorskom kotaru, gdje se život u nekim selima i mjestašcima gotovo potpuno ugasio.

Slično je i u Lici. Nije problem pronaći kuću i imanje oko nje u pristojnom stanju za kakvih pedeset ili nešto više tisuća eura, no redovito je problem nesređena dokumentacija koja prati nekretninu, pa ako ste spremni kupiti mačka u vreći, imate priliku za mali novac doći do velikih posjeda. 

Nešto je bolja situacija u Dalmatinskoj zagori, i to upravo u onim mjestima koja su zbog dobrih prometnica povezana s gradovima na obali, pa se perspektivne sredine poput Dugopolja, Dicma, Brnaza, Zagvozda i dijelova Imotske krajine, koji zahvaljujući tunelu kroz Biokovo imaju poveznicu s primorjem, ne mogu uspoređivati s gotovo potpuno opustjelom Kaštelanskom zagorom ili područjima oko Drniša i Knina, najprije devastiranima ratom, a onda dokrajčenima migracijama u inozemstvo.      

Izvor: Slobodna Dalmacija

MojPosao koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda stranice slažete se sa korištenjem kolačića o kojima možete pročitati više.