Pokazuju podaci Eurostata.
Podaci se odnose na 2021., a prema njima su radnici u Hrvatskoj ne samo među najjeftinijima u EU, nego je i trošak rada rastao relativno sporo zadnjih godina u odnosu na slične države.
Prosječni trošak radnog sata je ukupni trošak rada podijeljen s brojem radnih sati. U to spadaju plaća, bonusi na plaću, druge kompenzacije za rad i doprinosi. Tu također spadaju troškovi osposobljavanja te obrazovanja radnika, uz troškove samog procesa zapošljavanja, poreza na rad te radne odjeće i obuće. Odbijaju se subvencije.
Unutar EU postoje velike razlike između država članica pa je razlika u trošku rada između države s najjeftinijim satom rada i države s najskupljim satom rada gotovo 40 eura, a prosječni trošak sata rada u najskupljoj članici EU je 6.7 puta veći nego u najsiromašnijoj. Najjeftinija cijena rada po satu u većini država je u građevinskom sektoru, piše index.hr.
Trošak sata rada u Hrvatskoj sporo raste
Najskuplji sati rada su u Danskoj (46.9 eur/h), Luksemburgu (43 eur/h) i Belgiji (41.6 eur/h), a najjeftiniji u Bugarskoj (7 eur/h) i Rumunjskoj (8.5 eur/h). Hrvatska s troškom rada od 11.2 eura po satu spada među države s najjeftinijim radom u EU, a osim u Rumunjskoj i Bugarskoj jeftiniji je rad samo još u Mađarskoj (10.7 eur/h) i Latviji (11.1 eur/h).
Posebno je zanimljivo to što je trošak radnog sata u Hrvatskoj rastao samo za 17.89 posto u odnosu na 2012., što je među najmanjim rastom država koje su ispod prosjeka EU od 29.1 eura po satu. Među tim državama je rast bio manji samo u Španjolskoj (8.53 posto), Cipru (8.93 posto) i Grčkoj (9.55 posto). Za usporedbu, trošak rada u Rumunjskoj i Bugarskoj se u istom razdoblju udvostručio.
Zbog relativno sporog rasta troška sata rada, Hrvatsku su po tom pitanju od 2012. pretekle Litva (rast 91.53 posto), Poljska (rast 45.57 posto), Slovačka (rast 59.55 posto) i Estonija (rast 68.60 posto), u kojima je sat rada bio jeftiniji 2012.nego u Hrvatskoj, a 2021. skuplji.
Nisu krivi porezi, nego slab rast produktivnosti rada
Teško je dati jednoznačan odgovor oko toga zašto je trošak rada po satu u Hrvatskoj rastao toliko sporo. Prema dostupnim podacima, porezno opterećenje plaća u razdoblju od 2012. do 2021. nije značajno raslo.
Dapače, porezni klin tj. udio plaće koji uzima država, smanjio se s 34.7 posto 2013. na 34 posto 2021. kod radnika s malim plaćama (67 posto od prosječne plaće i manje). To je među manjim postocima među usporedivim državama, kao što su Rumunjska, Poljska, Latvija, Bugarska itd.
Po pitanju prosječnih plaća Hrvatska je usporediva sa sličnim državama, ali po pitanju visokih plaća odskače, tj. razmjerno više oporezuje radnike s visokim plaćama od usporedivih država.
Odgovor pak leži u produktivnosti rada u Hrvatskoj. Točnije, u produktivnosti Hrvatske ekonomije. Jednostavno, produktivnost rada u Hrvatskoj presporo raste pa sporo rastu i plaće. To ne znači da radnici u Hrvatskoj malo ili loše rade, nego da je gospodarstvo Hrvatske takvo da uloženi rad nije dovoljno produktivan.
Nipošto to ne znači da se u Hrvatskoj manje radi. Dominantno se baš u najbogatijim državama na svijetu vremenski najmanje radi, a siromašnijima najviše, ali je efikasnost rada u bogatim državama puno veća.
Izvor: Index
