Posljednja nijansa koju treba uzeti u obzir je da postoji i unutarnja i vanjska dimenzija samopouzdanja
Iako svi vjerujemo u svoje sposobnosti, odnos između samopouzdanja i uspjeha u karijeri složeniji je nego što ljudi misle. Kao prvo, preklapanje između samopouzdanja (koliko mislimo da smo u nečemu dobri) i kompetencije (koliko smo doista dobri u nečemu) iznosi samo 9 posto. Drugim riječima, velika je razlika između biti talentiran i osobnog uvjerenja da smo talentirani. Sigurno poznajete mnoge ljude koji uvjerljivo ilustriraju ovu tvrdnju. Na primjer, vrtoglavo rastuće samopouzdanje pouzdan je pokazatelj nesposobnog vodstva, piše za portal Fast Company dr. Tomas Chamorro-Premuzic, glavni direktor za inovacije u ManpowerGrupi.
Drugi važan, ali obično zanemaren problem je da je ekstremno samopouzdanje manje korisno od umjerenog samopouzdanja. Umjereno samopouzdanje može potaknuti zdrav stupanj eksperimentiranja i potaknuti vas da izađete izvan svoje zone udobnosti, istovremeno vam omogućujući da ostanete svjesni svojih ograničenja i realno procijenite rizike. Ekstremno samopouzdanje, međutim, povećava vjerojatnost da ste arogantni, u zabludi, neopravdano zadovoljni sobom i niste svjesni svojih ograničenja, prijetnji i rizika.
Posljednja nijansa koju treba uzeti u obzir je da postoji i unutarnja i vanjska dimenzija samopouzdanja. Unutarnja dimenzija je u osnovi mehanizam za otkrivanje prijetnji i samosvijesti, osmišljen kako bi informirao odgovaraju li vaše sposobnosti određenim problemima i izazovima: na primjer, prelazak prometnog križanja prije promjene svjetla na semaforu, prijava za novi posao ili pozivanje nekoga da izađe s vama na spoj.
Ono vanjsko se svodi na uvjeravanje drugih da ste sposobni. Iako je ovaj aspekt samopouzdanja izuzetno važan za uspjeh u karijeri, često ga zloupotrebljavaju varalice i prevaranti. Nije slučajno da su korijeni prevare u povjerenju. Na primjer, prodavač može asertivan kako bi uvjerio kupce da kupe njegov proizvod, a političar može samopromicati ili preuveličavati svoju stručnost kako bi privukao birače. Tako se samopouzdanje može (zlo)upotrijebiti za prenošenje iluzije kompetentnosti drugima, što donosi dobit prevarantu nauštrb svih ostalih, posebno ljudi koji su vjerovali da će dobiti kompetentnost, a umjesto toga dobili su lažna uvjeavanja odnosno obećanja.
Srećom, postoji kompromis i zdrava ravnoteža između “pretvaranja dok nešto ne postignete” (sebičan, neetičan izbor) i situacija kada sumnjate u samog sebe (egzistencijalni neurotični izbor). U idealnom slučaju to obuhvaća tri strategije, piše Točka na i.
Uskladite svoje unutarnje samopouzdanje sa stvarnim kompetencijama
Usredotočite se na samosvijest ili samospoznaju, a ne na samopouzdanje. Shvatite da višak samopouzdanja ima tendenciju osakatiti samosvijest. Razlog tome je što je općenito korisno znati što znate, a što ne. Konkretno, ako niste zadovoljni jazom između željenog stanja kompetencije i vaše stvarne kompetencije, to bi vas trebalo potaknuti da marljivo radite i premostite taj jaz. Nasuprot tome, ako živite u iluziji da znate više nego što znate i da ste kompetentniji nego što zapravo jeste, tada se oslanjate isključivo na to da je vaša obmana zarazna i da će se pretvoriti u “samoispunjavajuće proročanstvo”.
U tišini poradite na svojim slabostima, ne iznoseći svoje sumnje u sebe drugima.
Ako vaše samopouzdanje nije usklađeno s vašom stvarnom kompetencijom, najbolje je da budete donekle nesigurni iznutra, ali umjereno samopouzdani izvana. To je najbolji recept kako biste tiho radili na svojim slabostima i manama, pripremajući se onoliko koliko je potrebno, pa makar to značilo i pretjeranu pripremu (što je daleko bolja opcija nego nedovoljna priprema), a da svoje sumnje i nesigurnosti ne izlažete drugima.
Uvijek je korisno zapamtiti da su drugi ljudi općenito loši suci naših sposobnosti, a posebno naše nesposobnosti. Dakle, čak i kada znate morate raditi na sebi kako biste bili bolji, pokušajte to ne otkrivati, osim ako morate. Na primjer, ako vam tijekom razgovora za posao postave strašno pitanje o vašoj najvećoj mani, to je još uvijek prilika da pokažete kompetentnost i skromnost.
Držite svoju tjeskobu zbog učinka pod kontrolom
Sasvim je normalno (i ljudski) osjećati se tjeskobno i napeto prije izazova s visokim ulozima, kao što su napredovanja koja definiraju karijeru, razgovori za posao i prezentacije klijentima. Postoji nekoliko jednostavnih savjeta koje možete slijediti kako biste kontrolirali razinu stresa. Na primjer, ako kažete ljudima da ste nervozni, pa se čak i ispričate zbog svoje tjeskobe, to može pomoći u izgradnji empatije i odnosa s publikom. A ako im kažete kažete kako vaša nervoza pokazuje koliko vam prilika znači, dobit ćete dodatne bodove za motivaciju.
Još jedna dobra (i prilično očita) taktika je vježbanje s ljudima. Uvježbavanje onoga što namjeravate reći ili učiniti, čak i ako sami sebe snimate i gledate – u idealnom slučaju nekoliko puta – povećat će vašu prisnost i učinak vašeg nastupa i pridonjeti tome da se osjećate opušteno. Uostalom, nema boljeg načina da povećate svoje samopouzdanje od povećanja svoje kompetencije.
Prisjećanje da postoje važnije stvari u životu od izazova s kojim ćete se suočiti – ljudi koji pate od stvarnih problema, kao što su glad, siromaštvo, rat, zlostavljanje… – može ukloniti dio lažne egzistencijalne tjeskobe vezane uz #firstworldproblems poput škakljivih izazova u karijeri. I, ako možete, pokušajte dosegnuti psihološko stanja u kojem zapravo uživate u izazovu. Ipak je riječ o prilici koja vam se ukazala i trebali biste ju iskoristiti. Vaša će izvedba vjerojatno biti bolja.
Posljednja preporuka: bez obzira na to imate li previše ili premalo samopouzdanja, najbolji način da se kalibrirate prema točnijem uvidu u samog sebe i samosvijesti jest da gledate oko sebe, a ne unutar svoje glave. Iako smo skloni povezivanju samosvijesti s dubokom introspekcijom i samouvjerenošću, svoje razumijevanje samog sebe poboljšavamo time što smo spremniji prihvatiti povratne informacije od drugih ljudi. Dakle, ne morate se prijaviti na tečaj meditacije ili provesti godinu dana u ašramu pokušavajući pronaći sebe. Samo slušajte druge, posebno kada se trude pružiti vam točne i iskrene povratne informacije o vašem učinku, pa čak i kada to znači pomiriti se s donekle neugodnim elementima vaše reputacije.
To možda neće rezultirati bajkovitim razinama samopouzdanja, ali će vas barem spriječiti da budete zabluđeni, opsjednuti sobom, i otvorit će vam priliku da izgradite realnu razinu samopouzdanja koja raste razvojem više kompetencija.
