Najčešći primjeri 'tihog otpuštanja' uključuju uskraćivanje povišica, stopiranje u napredovanju, ne davanje povratnih informacija ili, na primjer, pokušaji poslodavca da spriječi zaposlenika u preuzimanju određenih projekata.
Jeste li se u posljednje vrijeme našli u situaciji u kojoj se osjećate izostavljeno, neinformirano ili zakinuto na svom poslu? Ako jeste, postoji šansa da ste žrtva novog trenda kojeg u stranim zemljama zovu guiet firing.
Iako se u posljednje vrijeme vodilo puno rasprava oko 'tihog odustajanja', u kojem zaposlenici 'zabušavaju' radeći na poslu točno ono što moraju i ništa više, sve je više onih koji smatraju da je korijen tog problema u poslodavcima, a ne u zaposlenicima. Legitimno je pitanje 'od kada se raditi ono što se od vas očekuje smatra odustajanjem'?
Drugo je pitanje zašto bi netko samoinicijativno odustajao, ako ne postoji neki negativan faktor kod njihovog poslodavca. Quiet firing ili 'tiho otpuštanje' podrazumijeva loš odnos poslodavaca prema radniku. Točnije poslodavac čini minimalno kako bi zadržao određenog zaposlenika ili ga svjesno demotivira. Najčešći primjeri 'tihog otpuštanja' uključuju uskraćivanje povišica, stopiranje u napredovanju, ne davanje povratnih informacija ili, na primjer, pokušaji poslodavca da spriječi zaposlenika u preuzimanju određenih projekata.
Neki to rade namjerno, a neki zbog nemara ili neznanja, no rezultati koje takvo ponašanje postiže su isti – zaposlenik gubi povjerenje u svoj rad i postaje manje angažiran, a produktivnost mu na kraju pada, objašnjava Business insider, a prenosi Lider.
U svemu tome zaposlenici se često osjećaju demotivirano za rad pa često i sami daju otkaz ili jednostavno rade minimalno.
Ovo su najočitiji znakovi quiet firinga:
- Rijetko dobivanje povratnih informacija o obavljenom radu. Zbog toga zaposlenik ne zna niti kako mu ide niti gdje ima prostora za napredak.
- Nadređeni nikada nema vremena za razgovor s određenim zaposlenikom ili mu ne odgovara na mailove i pitanja.
- Samo jedan zaposlenik ne dobiva bonuse, povišicu ili slične nagrade u trenutku kada svi dobivaju.
- Informacija do određenog zaposlenika dolazi nakon što svi ostali već upućeni te zadnji saznaje stvari koje su relevantne za njegov posao.
- Nadređeni ne uključuje zaposlenika u odluke koje na njega utječu, ali po pitanju toga komunicira s drugima.
Toksično radno okruženje
Najveći problem u svemu je što mnogi radnici krive sami sebe i dovode u pitanje kvalitetu svog rada, što im često počinje stvarati pritisak od odlaska na posao. To je izuzetno frustrirajuće i obeshrabrujuće za svakog zaposlenika jer osjećaju da nešto nije u redu, ali nitko s njima ne razgovara izravno o problemu.
U tim situacijama zaposlenici zapravo ne znaju je li problem u njihovom radu, jesu li se zbog nečega zamjerili nadređenom ili su jednostavno preopterećeni, a ne znaju niti što mogu učiti da se situacija promijeni.
No, quiet firing ne stvara samo toksično radno okruženje, već i potpuno demotivira zaposlenika. Upravo zato, mnogi smatraju da kad se suoče s 'tihim otpuštanjem' nekim zaposlenicima dosadi uzaludan trud i počinju činiti sve manje i manje, što se odnedavno trpa pod naziv novog trenda – quiet quitting.
Osim toga, zbog svega ovog mnogi traže novu priliku jer žele poslodavca koji će zapravo ulagati u njih i kod kojeg se će osjećati dobro. Nedavna istraživanja tvrtke McKinsey & Co. otkrila su da je nedostatak mogućnosti za razvoj karijere i napredovanje glavni razlog zbog kojeg ljudi napuštaju posao, a slijede ga ravnodušni i neinspirativni lideri, navodi Bloomber.
Problem je u poslodavcu
Uz sve ovo nameće se pitanje nije li onda i po pitanju quiet firinga i quiet qutting problem zapravo u poslodavcima, voditeljima, odnosno generalno u nadređenima, a ne u zaposlenicima? Tvrtke su te koje bi se zapravo trebale pobrinuti za to da postoji dobra komunikacija sa zaposlenicima kako bi oni mogli razumjeti posao, što se od njih traži i kako bi imali prostor za učenje i rast.
No, poslodavci koji posežu za 'quiet firingom' zapravo ne mogu ili ne znaju biti iskreni s njima. Primjerice, ako misle da zaposlenik nije dovoljno produktivan, pokušaju ga udaljiti od tima umjesto da iskreno objasne da očekuju više. Pokušavaju učiniti sve da se zaposlenik osjeća izostavljenim, neangažiranim i nezainteresiranim do točke kada sam želi napustiti tim.
Neki poslodavci se, nažalost, koriste ovom metodom jer ne žele voditi 'teške razgovore' ili da tvrtka mora brinuti o otpremninama ili nezaposlenosti. Istovremeno, ponekad je ova praksa nenamjerna i produkt neznanja nadređenih.
Pa upravo kako bi se izbjegao quiet firing, tvrtke bi trebale provoditi redovite razgovore sa zaposlenicima i davati im povratne informacije. U suprotnom tvrtka ima neetično vodstvo, a ne bi se niti trebala čuditi što je sve više zaposlenika počelo quiet quittati. Dobronamjeran ili ne, loš poslodavac, menadžer ili voditelj može uništiti moral zaposlenika, angažman i učinak, a može i uništiti talentirane ljude prije nego što dobiju priliku i podršku potrebnu za rast.
Izvor: Lider
