Poanta je ne stavljati prioritet na materijalno već ono životno, odnosno, na bogatstvo iskustava koja život pruža. Zapravo, najbolje će o svemu kazati primjer neimenovanog autora.
Milenijalci i generacije nakon njih unijele su podosta promjena u smislu pogleda na život, kad ih se usporedi sa starijim "postavkama stvarnosti". I dok se uvelike priča o "tihom davanju otkaza" ili "velikom otkazivanju" (eng. Great Resignation), tiho se ubacio još jedan pojam - nježan ili mekan život (eng. soft life).
Glavna mu je stavka "radim da bih živio, ne živim da bih radio". Poanta je ne stavljati prioritet na materijalno već ono životno, odnosno, na bogatstvo iskustava koja život pruža. Zapravo, najbolje će o svemu kazati primjer neimenovanog autora.
"Potpuno razumijem taj koncept i zapravo ga oduvijek njegujem, samo mu nisam davao nikakvo ime. Pripadnik sam generacije X i zacrtao sam si da neću biti kao moj otac radoholičar. Zbog posla se nije imao vremena družiti sa mnom, nismo se zapravo ni upoznali. Kad se umirovio, ja sam radio. Onda je umro... Tad sam odlučio da neću biti kao on i da neću biti takav suprug ni otac", napisao je ispod jednog od tekstova koji objašnjavaju pojam "soft life" neimenovani komentator.
Time je zapravo pojasnio o čemu se radi u ovoj priči. Postavke modernog doba su takve da nitko od nas ne zna kad stati, a najčešće nije ni svjestan da treba stati. Imati jedan posao nije dovoljno za ispunjenje svih želja, zato se radi njih nekoliko, kroz sve dane u tjednu, mjesecu, godini...
A zapravo sve što treba jest stati i osvrnuti se, zaklopiti oči i prepoznati što vas kao osobu raduje. Naravno, posao je potreban i omogućava uživanje u životu, kakvo god ono bilo, no ne treba mu dopustiti da postane nečiji život. Možda pojedinac to može "prožvakati", ali ako se posveti isključivo radu, narušit će odnos sa svima oko sebe, koji mu možda znače više od bilo kojeg poslovnog uspjeha, piše ICT Business.
Svjesni svih tih blagodati života, mnogi pripadnici mlađih generacija okreću se ovoj filozofiji i rade koliko im treba da bi normalno živjeli, ne žele se vezati uz jedno radno mjesto, jedan životni sklop pa na taj način zapravo biti, kako smatraju, robovima sustava. To podrazumijeva lov za titulama, promaknućima, što većim primanjima, kreditima, dugovima...
