Outsourcing – izdvajanje neosnovnih djelatnosti, poslova i dijelova poduzeća iz matičnih tvrtki postaje hrvatska svakodnevica.
U Hrvatskoj nema službenih podataka ni procjena koliko je unatrag nekoliko godina, od "popularizacije" outsourcinga kod nas, radnika izdvojeno u druge tvrtke, no činjenica je da je sve više radnika, zaposleno u primjerice voznim parkovima tvrtki, restoranima, službama za čišćenje i slično, biva premješteno u nova poduzeća.
Pojam outsourcinga pojavio se osamdesetih godina prošlog stoljeća, a podrazumijeva izdvajanje tih neosnovnih djelatnosti poduzeća u neki drugi poslovni subjekt u istoj državi.
To znači da radnici zaposleni na poslovima koji nemaju direktne veze s onim čime se tvrtka bavi bivaju dogovorom dvaju poduzeća premješteni u tvrtke kojima je posao upravo to – poduzećima pružati svoje usluge, usluge čišćenja, opskrbe hranom, održavanje voznog parka i slično.
Kako pojašnjavaju poslodavci, poduzeća više nemaju razloga u te svoje neosnovne djelatnosti ulagati i unapređivati ih, već se, "rješavajući" se tog tereta, mogu u potpunosti posvetiti onom osnovnom i utrci na tržištu.
Radnici koji se izdvajaju, tumače poslodavci, dobivaju veću sigurnost jer prelaze u poduzeća kojima je osnovna djelatnost pružati svoje usluge, a određeno vrijeme, pritom, zadržavaju i svoja radnička prava koja su imali u "matičnom" poduzeću.
U Hrvatskoj je, upozorava Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), daleko više negativnih primjera outsourcinga od pozitivnih.
Prvenstveno se to odnosi na činjenicu da radnici koji se izdvajaju uglavnom dolaze iz bolje stojećih tvrtki i zadržavaju do daljnjeg materijalna prava iz tog poduzeća, a dolaze u novu tvrtku među lošije plaćene radnike.
Zatečeni radnici s tim, dakako, nisu zadovoljni pa dolazi do "trzavica", a nakon što prođe prijelazni period dogovoren kolektivnim ugovorom ili nekim sporazumom između dva poslodavca, i oni izdvojeni počinju biti plaćeni kao i zatečeni radnici.
Kako je pokazala praksa, napominje Sever, ima primjera da im plaća "pada" i za čak 60 posto.
Stoga Sever zaključuje da je u Hrvatskoj upravo zbog tih negativnih iskustva nužan dogovor socijalnih partnera i Vlade o uvjetima i načinu provođenja outsourcinga. Prvenstveno dogovor o tome kako propisati zaštitu radnika u slučaju propasti novog poslodavca.
(A.T.)
Izvor:
Novi list