U fokusu MojPosao webinara našlo se pitanje selekcijskog procesa.
Nakon što smo posljednjih nekoliko online druženja posvetili temama u kojima su se mogli pronaći domaći poslodavci, došlo je vrijeme da se ponovno okrenemo posloprimcima, odnosno svima vama koji tragate za poslom, o tome razmišljate ili jednostavno želite osvježiti vaše znanje kada je riječ o selekcijskim procesima.
S tim na umu, organizirali smo novi besplatni webinar pod naslovom ''Kako napisati nenadmašan životopis i osvojiti poslodavca na razgovoru za posao'', u okviru kojeg smo se pozabavili osnovnim fazama svakog selekcijskog procesa.
Kroz opušten razgovor s izuzetnim stručnjakinjama, Tanjom Martinović (Bipa) i Majom Parmač Kovačić (s Odsjeka za psihologiju FFZG-a) doznali smo kako izgleda vješto napisan životopis, odnosno motivacijsko pismo, na koji način se pripremiti za razgovor za posao te koje su najčešće pogreške koje radimo tijekom selekcijskog procesa i kako ih izbjeći.
No, krenimo redom.
Struktura životopisa ovisi o količini iskustva
Pregledom brojnih oglasa objavljenih na portalu MojPosao pronašli ste onaj koji vas je 'osvojio' i odlučili ste okušati sreću i prijaviti se na njega. Međutim, što dalje?
Prvi korak je pisanje sasvim novog, ili uređivanje postojećeg životopisa. On je vaša 'poslovna osobna karta' i prvi kontakt s potencijalnim poslodavcem. Maja Parmač Kovačić se tijekom svoje karijere na Filozofskom fakultetu u Zagrebu specijalizirala za psihologiju rada, a temeljem višegodišnjeg iskustva vođenja radionica pisanja životopisa savjetuje kako krenuti s pisanjem CV-a.
„Struktura životopisa ovisi o količini našeg iskustva. Naime, životopisi osobe koja iza sebe ima 20 godina radnog iskustva i mlade osobe koja se prijavljuje za prvi posao, osim po dužini, razlikovat će se i po strukturi. Naime, kandidati s bogatim iskustvom pisanje životopisa započinju isticanjem radnog iskustva (posebice onog relevantnog za oglašeno radno mjesto), dok osobe bez iskustva mogu krenuti navođenjem stupnja stečenog obrazovanja. Važno je uz radno iskustvo i obrazovanje navesti dodatne informacije u vidu vještina, edukacija, odrađenih prezentacija“, ističe Maja i dodaje kako se svi podaci u životopisima prezentiraju obrnutom kronologijom, od najnovijih prema onima starijima. Za one koji nisu načisto kako treba izgledati struktura životopisa, Maja preporučuje Europassov CV koji u sebi sadrži sve tražene rubrike, a na nama je samo ispuniti ih.
Što se tiče dužine životopisa, on ne bi trebao premašivati 2 stranice. Drugim riječima, u CV-u ne treba gomilati informacije jer većina poslodavaca nema previše vremena za čitanje životopisa zbog čega se mogu pogubiti u 'šumi' nepotrebnih podataka.
S time se slaže Tanja Martinović, specijalist u odjelu ljudskih resursa tvrtke Bipa, koja smatra kako je svaki životopis potrebno prilagoditi oglasu za posao na koji se prijavljujemo.
''Svaki HR-ovac će u pristiglim oglasima tražiti radno iskustvo i vještine koje se 'slažu' s oglašenom pozicijom. Stoga, vaš životopis treba sadržavati informacije koje su relevantne upravo za ono radno mjesto na koje se prijavljujete. Važno je izbjeći gramatičke greške i voditi računa da su svi navedeni podaci, primjerice o datumu početka i završetka prethodnog radnog odnosa, precizni i istiniti. Što se tiče samog izgleda, slobodno dodajte malo svoje kreativnosti i personalizirajte izgled CV-a“, navodi Tanja.
Na pitanje koje su najčešće pogreške i 'failovi' koje činimo pišući naše životopise, Maja također ističe brojne gramatičke pogreške.
„One su pokazatelj da osoba nije pridala dovoljno pozornosti tom životopisu. Također, pobrinite se o tome da se vaš CV ne 'raspadne'. To postižemo tako da ga pošaljemo u PDF-u, a ne u Wordu jer u tom programu, ovisno o verziji Worda koju ima poslodavac, naš dokument ponekad zna izgledati sasvim drugačije na računalu osobe koja pregledava naš životopis nego što je to bio slučaj na našem laptopu. Pišite točne i iskrene informacije. Ljudi nerijetko pišu stvari za koje smatraju da ih poslodavac želi čuti, nemojte to raditi, a posebno nemojte lagati. Sve informacije se lako mogu provjeriti“, upozorava.
Tanju smo upitali trebaju li naši životopisi sadržavati sliku.
„Hmmm, to ima svoje prednosti i nedostatke. Kad je riječ o prednostima, uvrštavanjem fotografije, koja mora biti profesionalna (kao za službene dokumente, primjerice za osobnu) osiguravamo 'pamtljivost'. Drugim riječima, osobe zadužene za zapošljavanje će nas vrlo vjerojatno na taj način lakše zapamtiti. S druge strane, negativno je to što se na temelju fotografije može vršiti diskriminacija kandidata'', ističe Tanja.
Molba donosi 'dašak osobnosti'
Iako je mnogi ne doživljavaju tako, već misle da je riječ o dokumentu koji se piše samo kako bi se zadovoljila forma, molba za posao često predstavlja jezičac na vagi koji nas, ako je dovoljno upečatljiva, može dovesti do sljedećeg kruga selekcijskog postupka.
“Molba je jako važna i u njoj ističemo razloge zbog koji smatramo da smo baš mi prava osoba za određeni posao. Sastoji se od tri dijela: u prvom naglašavamo za koje radno mjesto se prijavljujemo (to je posebno važno ako tvrtka ima više oglašenih pozicija), u drugom navodimo zašto smo se odlučili prijaviti za posao i zbog čega želimo raditi u toj tvrtki, dok u trećem, završnom dijelu ističemo kvalitete koje nas čini savršenim kandidatom'', priča nam Maja i dodaje kako ''ne smijemo pisati 'gumene', općenite rečenice koje su poslodavci pročitali bezbroj puta. Ostavite vlastitu, osobnu notu u molbi.“
Za razliku od životopisa, molba dozvoljava pjesničku slobodu autora, pojašnjava Tanja.
„Nemojte pisati životopis. Možete reći nekoliko rečenica o sebi, ali ne idite u detalje. Navedite zašto ste motivirani raditi u poduzeću u koje se prijavljujete i pojasnite kako biste vi doprinijeli radu organizacije. Svako motivacijsko pismo treba biti prilagođeno poslodavcu I oglasu na koji se prijavljujete. Što se dužine tiče, dovoljno je napisati pola stranice.“
Na razgovoru za posao budite iskreni, informirani i zainteresirani
U očima velikog broja ljudi razgovor za posao predstavlja najzanimljiviji, ali ujedno i najstresniji dio selekcijskog procesa. Odvija se uživo (najčešće licem u lice, a odnedavno sve češće i preko video poziva) što povećava vjerojatnost pogrešaka.
A sve počinje ulaskom u prostoriju i pozdravljanjem osobe koja će vas intervjuirati.
''Prvo što upada u oči je neverbalna komunikacija - kucanje, stisak ruke, eye contact, pozdrav… sve to utječe na formiranje prvog dojma o kandidatu'', navodi Maja.
Nakon toga slijedi kratko predstavljanje, najprije poslodavca, a potom i kandidata, priča Tanja.
„Vaše izlaganje svedite na nekoliko bitnih rečenica, uključujući obrazovanje, radno iskustvo, eventualno karijerni put.“
Kad je riječ o najčešće postavljanim pitanjima, Tanja napominje kako poslodavci u pravilu žele doznati imaju li kandidati potrebne kompetencije za oglašeno radno mjesto, a zanima ih i što kandidati očekuju od samog poslodavca. Također, postavljanjem situacijskih i bihevioralnih pitanja, poslodavci od kandidata traže zamišljanje hipotetskih, najčešće stresnih i izazovnih, situacija, a sve kako bi vidjeli na koji način kandidati reagiraju na njih.
Međutim, nisu samo poslodavci ti koji na intervjuima mogu (i trebaju) postavljati pitanja.
„Poslodavac će kandidatu uvijek ostaviti prostor za moguća pitanja. Stoga, nemojte se ustručavati pitati sve ono što vas zanima o poslu jer na taj način demonstrirate vašu zainteresiranost i motivaciju“, savjetuje Maja, dok Tanja dodaje kako se, suprotno uvriježenom mišljenju, među dobrodošlim pitanjima nalazi i ono o iznosu plaće.
„Uvijek je korisno raspitati se oko plaće. Čak i ako mi sami ne potegnemo tu temu, poslodavac će to sigurno učiniti. Na kraju krajeva, svi mi radimo za novac i sasvim je u redu istražiti koliki iznos nam je poslodavac spreman ponuditi“, tvrdi Tanja.
Ako niste sigurni koliku okvirnu plaću možete očekivati (i zatražiti) za određeno radno mjesto, pomoć nudi MojPlaća.
Među najočitijim pogreškama na razgovoru za posao Maja ističe neiskrenost i očiti manjak zainteresiranosti kod kandidata, ali i nedovoljnu informiranost o tvrtki te pretjerano dodvoravanje poslodavcu, dok Tanja upozorava na kašnjenje i izbjegavanje davanja konkretnog odgovora na postavljeno pitanje.
Što se prihvatljivog 'dress coda' tiče, on mora biti u skladu s pravilima odijevanja unutar organizacije.