Kultura burnouta fenomen je koji je još u 2019. populariziran unutar poslovne kulture.
Iako već dugo znamo koji su njegovi uzroci i učinci, čini se da se unutar poslovnog svijeta i dalje nije previše promijenilo kako bi se zaposlenicima osiguralo zdravije radno okruženje - prenosi WomaninAdria.
Jedna od stvari koja vodi prema burnoutu jest i činjenica da vaš rad nije adekvatno valoriziran, a ovdje je u posljednje vrijeme sve glasnija tema i neplaćeni prekovremeni rad.
Jeste li možda na početku pandemije pomislili da ćete se kroz rad od kuće konačno malo odmoriti? Vjerojatno ste se grdno prevarili.
Dva dodatna sata prekovremenog rada
Tendencija prekomjernog rada posljednjih se nekoliko desetljeća počela širiti iz bankarskog sektora i puštati svoje korijenje uzduž raznolikog spektra profesija.
U pandemiji se, koliko god to kontradiktorno nekome može zvučati, ovaj trend još više produbio.
Nedavno istraživanje američkog APD centra za istraživanja pokazalo je da se neplaćeni prekovremeni rad tijekom pandemije povećao na prosječnih 9.2 sati tjedno, sa 7.3 na početku 2020. godine.
Ovo znači da velik broj radnika u prekovremenim satima tjedno odradi više nego jedan čitav radni dan, a vrlo velik dio tog rada prolazi nezapaženo od strane poslodavaca zbog čega na kraju ostaje neplaćen.
Štoviše, isto je istraživanje pokazalo da jedan od deset zaposlenika ulaže više od 20 sati prekovremenog i neplaćenog posla tjedno. Od kada je proglašena pandemija, izgleda da su se radni sati produžili.
Onima koji rade od kuće prestalo je biti tako jednostavno otići kući nakon posla, i poslovne probleme ostaviti na poslu. Mnogi zaposlenici online su 24 sata dnevno i ažurno odgovaraju na sve poruke i mailove kako bi dokazali poslodavcima da zaista rade iako ne mogu biti na radnom mjestu.
U takvim uvjetima radnicima je lako smetnuti s uma da postoje plaćeni ili neplaćeni prekovremeni sati.
Je li moguće da je pandemija tako, umjesto da smanji, povećala naše kolektivne šanse za burnout?
Mnogi osjećaju da jest. Brojni su zaposlenici potvrdili da im se u posljednjih godinu dana potpuno promijenio pogled na ravnotežu između privatnog i poslovnog života.
U anketi koju je ovog travnja proveo LinkedIn većina ispitanika izjasnila se kako im je u pandemiji upravo ta ravnoteža postala mnogo važnija odrednica poslovnog života nego prije, uz fleksibilnost oko radnog vremena ili lokacije rada.
Plaće su se povećale za 12% više muškaraca nego žena
Što navodi radnike da rade duže? Pritisci dolaze s raznih strana. Neki su radnici prisiljeni raditi više kako bi nadomjestili kolege koji su dobili ili dali otkaze. Na nekim je radnim mjestima pandemija uzrokovala povećanje posla, dok mnogi radnici jednostavno osjećaju pritisak od strane poslodavaca koji više ne mogu nadzirati njihov rad iz ureda.
Prema podacima ADP-a, najviše neplaćenog prekovremenog rada u svijetu odrađuju radnici Azijsko-pacifičke regije gdje je tjedni prosjek čak 10 sati više.
Slijedi Sjeverna Amerika gdje se za vrijeme pandemije dogodio i najveći skok u neplaćenom prekovremenom radu od čak 125%. Iako se s jedne strane pokazalo da je ovo bilo praćeno i velikim skokom u produktivnosti, glavna ekonomistica u ADP-u, Nela Richardson, ističe kako je to potpuno neprikladno za stabilni rast. Pa ipak, nije sve ni tako crno.
Za isto je istraživanje 68% radnika potvrdilo kako su u protekloj godini primili povećanje plaće ili određeni bonus. U sjevernoj Americi ovo se pokazalo točnim za 63% muškaraca i 51% žena, što opet pokazuje određeni disparitet u valorizaciji rada s obzirom na spol. Otprilike 38% radnika reklo je kako je uštedjelo barem 5000 dolara radeći od kuće, iako je 65% njih potvrdilo da je potrošilo barem 500 dolara na uredske potrepštine.
Zadaća je dobrih menadžera uzeti u obzir sve ove parametre kada organiziraju rad u uvjetima pandemije. Većina zaposlenika neće im sama reći koliko su prekovremenih sati odradili, a posebice ne ako nisu čvrsto sigurni u svoju poziciju.
Stoga je na nadređenima da pošteno prate rad svojih zaposlenika i valoriziraju ga poštenom naknadom u novcu ili slobodnom vremenu jer je to jedini način da njih održe zdravima, a svoje poslovanje kontinuirano produktivnim.
Je li skraćivanje radnog vremena rješenje?
HR stručnjakinja i inzultantica Jasna Rilović smatra da je rad od 8 sati previše i da je vrijeme za šestosatni radni dan. Jasna smatra da je takvo radno vrijeme bespotrebno iz više razloga:
Čovjek ne može efektivno raditi 8 sati pa to obično izgleda ovako: 6 sati rada + 2 sata pauze, druženje, ručak, kava.
Neki ljudi puno bolje funkcioniraju u popodnevnim ili večernjim satima – ako ima posao to dozvoljava, zašto ne bi tako radili
Što vam je kao poslodavcu bitnije – da se posao kvalitetno napravi ili da se napravi pod vašom vremenskom kontrolom?
Osim što se zalaže za autonomiju u radu, Jasna smatra da bi trebalo biti i drugačije radno vrijeme.
“Veliki sam pobornik skraćivanja radnog vremena na 6 sati jer će rezultati rada biti jednaki, a zadovoljstvo zaposlenika puno veće!”
Izvor: WomaninAdria
Je li pandemija utjecala na neplaćeni prekovremeni rad?
Aktualno
-
Povodom Noći vještica: Ovo je 13 najstrašnijih poslova na svijetu
Dio njih strah izaziva samim svojim nazivom, a neki su doista opasni po naše zdravlje.
-
Kako izgleda razgovor za posao kojeg s nama vodi – umjetna inteligencija?
Dio tvrtki je uvodne 'runde' razgovora s kandidatima za posao prepustio AI-ju.
-
Što morate učiniti nakon isteka ugovora o radu?
Moramo li s poslodavcem potpisati određene papire i na taj način i 'službeno' završiti našu suradnju?
-
Globalna ljestvica konkurentnosti: Singapur na prvoj, Hrvatska na 51. poziciji
Prema Institutu za razvoj poslovnog upravljanja (IMD), imamo pouzdanu infrastrukturu, kvalificirane radnike te visoku obrazovnu razinu. S druge strane, najmanje ocjene ostvarene su u kategorijama: učinkovit pravni sustav i kompetencije vlade.
-
Ubrzanje inflacije u EU u svibnju, Hrvatska prati trend
Najvišu godišnju stopu inflacije u EU bilježila je u svibnju Rumunjska, od 5,8 posto, navodi Eurostat.
-
Prvi ovogodišnji kvartal: Hrvatska pri vrhu EU-a po rastu troškova rada
Hrvatska je zadržala mjesto pri vrhu liste s rastom nominalnih troškova rada po satu u prvom ovogodišnjem tromjesečju za 15,2 posto u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje.