U posljednjih godinu dana, u zapadnim zemljama, došlo je do rasta takozvanih otkaza putem video poziva.
Nekada je riječ o jedan na jedan pozivima, a sve češće se radi o masovnim otkazima putem video poziva ili snimki. Samo u prosincu 2021. godine na taj je način, u jednoj kompaniji, bez posla ostalo gotovo 900 radnika, navodi BBC. Slijedi ju američka kuća za rabljena vozila Carvana, koja je otpustila oko 2500 djelatnika. Švedska kompanija, pak, u svibnju je otpustila 700 radnika putem prethodno snimljene video poruke glavnog direktora, a lista ide i dalje.
I dok su tvrtke svoje poteze mahom skrivale iza korone, sve češćeg rada od kuće, nedostatka vremena za svakog zaposlenika, pojavilo se pitanje koliko je takva radnja pravedna prema zaposlenicima. Jasno, otkaz nije lako dati, a još ga je teže primiti. Proces davanja otkaza jednako je stresan za obje strane, ali fizički kontakt i razgovori takve neugodne i stresne situacije mogu ublažiti. Zašto su kompanije počele prakticirati virtualne modele otpuštanja radnika, email otkaze ili one najgore, kolektive, nikome nije jasno. No, jedno je sigurno. Nove metode podigle su veliku prašinu na društvenim mrežama, ali i stranim portalima.
"Srce mi se slomilo kada sam dobio otkaz putem video poziva. Nikada u životu nisam bio dio nečeg takvog. To je vrlo hladan potez od strane poslodavca", komentirao je jedan zaposlenik koji je otkaz dobio zajedno sa 900 drugih kolega.
Masovni otkazi putem video poziva predstavljaju veliki društveni problem
Ukidanje radnih mjesta, zatvaranje pogona, otpuštanje viška radnika - sve su to radnje koje su postojale i prije, a postojat će sve dok je poslovnog svijeta. Nije sporno da je otkaz ponekad jedino rješenje za spas kompanije. Ono što stručnjaci dovode u pitanje jesu masovni otkazi putem video poziva. Kako tumače, takve radnje mogu ostvariti velike posljedice na osobu koja je izgubila posao. Otkazi putem video poziva, emaila ili snimke, djeluju hladno, bezosjećajno i ponižavajuće. Tu nema prostora razgovoru “u četiri oka”, zaposlenik ne može postavljati dodatna pitanja ili tražiti neko kompromisno rješenje. To su jednostrane radnje, naglašavaju stručnjaci za ljudske resurse.
"Gubitak posla bez osobnog, odnosno personaliziranog pristupa, dvostruko je negativno iskustvo. Kod osoba se u takvim trenucima miješaju osjećaji manje vrijednosti, poniženja, ali i gubitka prave", objašnjava Hayden Woodley, profesor sa Sveučilišta Western u Kanadi.
Kako dodaje, prilikom gubitka radnog mjesta, radnik od poslodavca očekuje neko konkretno obrazloženje, otkazni rok, mogućnost pregovora te postavljanja pitanja. No, kada je riječ o masovnim otkazima putem video poziva, emaila ili putem snimke, te stavke izostaju.
"Grupno otpuštanje pogođene radnike lišava “personaliziranog dodira”", nadovezuje se Johnny C Taylor, izvršni direktor američkog Društva za upravljanje ljudskim potencijalima, te dodaje kako takav pristup nije dostojanstven.
Jesmo li zaboravili na osobni dodir i ljudske osjećaje?
Htjeli mi to priznati ili ne, svijet je postao jedno veliko virtualno “selo”. Sve veći broj ljudi radni na daljinu, svakim danom pojavljuju se novi digitalni nomadi, sastanke i razgovore za posao preselili smo u virtualni svijet, a zašto onda ne bi i otkaze. Stručnjaci vjeruju kako će, što idemo dalje, virtualna otpuštanja djelatnika postati normala. No, ističu kako se ti postupci moraju odraditi pažljivije i s većom razinom empatije. U protivno, ističu, kreirat ćemo društvo bez poštovanja, ljudskosti i empatije prema drugima.
"Brzi video pozivi u koje menadžment uključi po nekoliko ljudi mogu se obaviti u svega pet ili 10 minuta, dok individualni zahtijevaju veći angažman i oduzimaju puno više vremena. Ovakav pristup zaposlenicima, moguć je na kraće relacije. Učestalo korištenje ovakve praske kompaniji će uništiti ugled. Koliko god to teško bilo, poslodavci moraju pronaći vremena za svakog radnika. S osobom moraju razgovarati, bez obzira radi li se o video pozivu ili razgovoru u živo. Jedino na taj način možemo očuvati dostojanstvo svake osobe", zaključila je Jennifer A Chatman, pomoćnica dekana Sveučilišta u Kaliforniji.
