I ne, ne radi se o uobičajenom 'zamislite ljude u publici gole' savjetu.
Prilikom priprema za javni nastup, kao i u trenucima koji prethode izlasku na pozornicu/govornicu/svjetla reflektora, možemo osjetiti preplavljujući val nervoze i stresa. Znoje nam se dlanovi, srce nam ubrzano lupa, a u glavi umjesto mira vlada kaos.
U takvim situacijama, većina ljudi nudi isti savjet: "Zamisli da je publika gola." Iako ovaj savjet može zvučati zabavno ili ohrabrujuće, on često ne uspijeva smanjiti tjeskobu.
Pokušajmo razumjeti zašto.
Zamišljanje publike gole zahtijeva puno mašte i energije, što nas može ometati u govoru. Umjesto da se usredotočimo na poruku, naš um stvara najveću nudističku konvenciju. Ovaj pristup također stvara dinamiku u kojoj su članovi publike neprijatelji, dok je naš cilj zapravo povezati se s njima.
Stoga se postavlja pitanje: Što učiniti umjesto toga?
1. Vizualizirajmo uspjeh
Umjesto da zamišljamo publiku golu, zamislimo sebe kako uspješno nastupamo. Vizualizacija tijeka događaja može pomoći smanjiti tjeskobu i stvoriti nove, pozitivne obrasce razmišljanja.
2. Pretvorimo tjeskobu u uzbuđenje
Umjesto da se svim silama trudimo smiriti, pokušajmo na tjeskobu gledati kao na uzbuđenje. Izjave poput “Uzbuđen sam” mogu nam pomoći preusmjeriti energiju u pozitivnom smjeru. Istraživanja pokazuju da su govornici koji su tjeskobu preoblikovali kao uzbuđenje percipirani kao uvjerljiviji i samopouzdaniji.
3. Sprijateljimo se s publikom
Gledajmo na svoju publiku kao na prijatelje. Pokušajmo s ljudima ispred nas uspostaviti kontakt očima kako bismo smanjili prijetnju i povezali se na ljudskoj razini. Kada publiku doživljavamo kao prijatelje, naša poruka će bolje odjeknuti.
Normalno je biti nervozan!
Svi se osjećamo nervozno kada govorimo pred drugima. Uz malo prakse i primjenu ovih metoda, poboljšat ćemo svoje komunikacijske vještine i osjećati se samopouzdanije. Istovremeno, svi ostaju obučeni!
