Američko gospodarstvo suočava se s povijesnim problemom, a njegovo će rješenje imati goleme posljedice za menadžere, investitore, političare, i posebno radnike. Problem je da plaće Amerikanaca ne rastu. To je zapanjujuće, jer gospodarstvo doživljava pravi bum – rast je snažan, nezaposlenost niska, a produktivnost raste. Pa ipak, posljednji podaci pokazuju da plaće nisu više nego što su bile na kraju 2003.
Ovo je ozbiljan problem, jer se sjajna priča američkog gospodarstva zasniva na stalnom rastu životnog standarda, pogotovo u dobrim razdobljima. No, standard sada ne raste, što je zapravo dubok poremećaj koji bi s vremenom mogao dovesti do gospodarske i političke krize.
Kontroverzni odgovor na taj problem je potaknuti veća postignuća u znanosti i tehnologiji, koja su dugo vremena bile temelj američkog gospodarstva. U svom nedavnom obraćanju naciji, predsjednik Bush je najavio pokretanje "Američke inicijative za kompetitivnost" koja će potaknuti inovacije u cjelokupnom gospodarstvu i osigurati djeci čvrste temelje iz matematike i prirodnih znanosti.
No, protivnici takvog pristupa ističu da se cijela rasprava zapravo vodi u pogrešnom smjeru, odnosno da je koncentracija na znanost i tehnologiju zapravo prošla stvar. Smatraju da je u samom temelju stvaranja novih vrijednosti prijelaz s disciplina logičnog i linearnog mišljenja ka intuitivnim, nelinearnim procesima kreativnosti i mašte. Tehnološka postignuća američkom gospodarstvu neće osigurati konkurentsku prednost, jer se vrlo brzo šire cijelim svijetom, smatraju oni.
Mnogi ekonomski autori već uočavaju da se prijenos vrijednosti već događa, a očiti primjer je iPod, čiji je uspjeh utemeljen na mašti isto koliko i na tehnologiji. MP3 playeri postoje već godinama i nikad nisu imali toliki komercijalni uspjeh kao iPod. Appleovo postignuće je stvaranje primamljivo dizajniranog playera s odličnim softwareom, plus inovacija iTunesa, kao internetske glazbene trgovine.
Može li takav model biti novi temelj gospodarskog uspjeha? To je izuzetno drska tvrdnja, jer je temelj gospodarskog rasta u posljednjih 300 godina bila logička strogost. Većina ljudi instiktivno odbacuje i samu pomisao na to da bi osjetljivost i maštovitost mogli osnažiti najveće svjetsko gospodarstvo. To je dobro za neke, no kako će zaposliti ogroman broj onih koji više neće raditi u američkim tvornicama?
Ekonomski stručnjak Daniel Pink odgovara da su u tijeku velikih ekonomskih promjena ljudi vrlo loši u predviđanju daljnjeg razvoja stvari. Uobičajen pogled u budućnost prije 30 godina bio je da se gospodarstvo ne može temeljiti na sektoru usluga i da temelj gospodarstva mora biti industrijska proizvodnja.
Nitko nije predvidio Internet, web dizajnere ili nanotehnologe. Kada smo zatvoreni u sadašnjosti, patimo od svojevrsnog nedostatka mašte i uvelike podcjenjujemo ljudsku genijalnost i elastičnost, naglašava Pink. Budućnost će, dodaje, donijeti industrije koje ne možemo ni zamisliti i poslove za koje sada uopće ne postoji termin u rječniku.
(T.B.)
Izvor:
Fortune