Zajednička radna skupina Vlade, sindikata i poslodavaca, prema najavama iz Vlade, trebala bi do konca studenoga otvoriti razgovore o izmjenama radnog zakonodavstva.
No, na koja će se pitanja sindikati fokusirati jasno je još od ljeta kada je Savez samostalnih sindikata najavio da će tražiti izmjene u dijelu koji regulira rad na određeno vrijeme, radno vrijeme, štrajk, godišnji odmor.
Sindikati će tako zatražiti da se rok za rad na određeno vrijeme smanji sa sadašnje tri na najviše godinu dana te da se onemogući praksa prema kojoj se istom radniku nakon isteka takvog ugovora samo promijenio naziv radnog mjesta i ponovo dao novi ugovor na određeno vrijeme.
Zbog prave pošasti neplaćenih prekovremenih sati, predlaže se i zakonska obveza poslodavcima da vode evidenciju o radnom vremenu. Godišnji odmori, sa sadašnjeg zakonskog minimuma od 18 dana, trebali bi se uskladiti s europskom praksom od četiri tjedna.
Što se tiče štrajka, u slučaju neisplate plaće, traži se da se iz ZOR-a izbriše odredba prema kojoj se zbog neisplate plaće može štrajkati tek nakon isteka roka od 30 dana.
Te sindikalne prijedloge poslodavci ne podržavaju, posebno kada je riječ o izmjenama vezanim uz rad na određeno vrijeme jer to za njih predstavlja daljnje pooštravanje zakonodavstva.
Naglašavaju da je Hrvatska i dalje među zemljama s najrigidnijim radnim zakonodavstvom te da bi trebalo težiti daljnjoj fleksibilizaciji radnih odnosa uz stvaranje uvjeta sigurnosti na tržištu rada. Riječ je o modelu koji se naziva "flexicurity".
No, u idealnim uvjetima to ne bi značilo da radnik završava na burzi, ako živi u zemlji u kojoj je vlast gospodarstvu stvorila takve uvjete da otpušteni radnik brzo nađe posao ili se prekvalificira za novo radno mjesto.
(A.T.)
Izvor:
Glas Istre
