Poslala sam tri molbe i uz svu brigu oko zdravlja zaboravila sam na njih, kako su očito i neki poslodavci zaboravljali na nas. A onda sam iznenada dobila tri odgovora.
Diplomirala sam u srpnju 2013. godine. Tražila sam posao godinu dana. Ništa se nije događalo, mijenjalo, poboljšavalo. I onda sam oboljela od raka dojke. Opet sam izgubila godinu dana na liječenje koje još uvijek traje. Međutim, odlučila sam početi slati molbe bez prevelikih očekivanja, jer sudeći po većini poslanih molbi, nitko mi ne bi ni odgovorio.
Poslala sam tri molbe i uz svu brigu oko zdravlja zaboravila sam na njih, kako su očito i neki poslodavci zaboravljali na nas. A onda sam iznenada dobila tri odgovora. Svi poslodavci su me pozvali na razgovor. Pozivi nisu bili poslani istovremeno.
Za prvi razgovor i kratko testiranje sam dobila brzi odgovor u roku od 2 sata od istog. Primili su me na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa. Međutim, nisam odmah pristala, htjela sam biti iskrena pa sam im objasnila situaciju u kojoj sam se našla - čekala sam još dva razgovora koji su trebali biti tek sljedeći tjedan pa sam ih zamolila ako su voljni pričekati do onda. Bili su ljubazni i pričekali su da sama donesem odluku koja meni odgovara.
Drugi razgovor sam odbila i poslala im mail da neću doći na razgovor iz razloga što imam druge dvije opcije koje me više zanimaju i privlače.
Poziv na treći razgovor sam najprije odbila jer sama nisam znala što napraviti kad me već čekalo sigurno mjesto. Htjela sam biti fer prema sebi i prema njima. Međutim, kopkalo me dva dana, htjela sam čuti što mi ima za reći i ponuditi taj treći poslodavac koji se bavio pisanjem projekata. I tako sam odlučila poslati mail osobi koja me zvala na razgovor i objasnila joj situaciju da imam već sigurno mjesto, ali bi htjela čuti i njihovu stranu jer me taj posao više zanima. Odgovorila mi je na mail u roku od 10 minuta i rekla da nema problema, neka dođem na razgovor (za sat vremena sam trebala stići do poslodavca).
Ljubazno me dočekala i pozdravila, a onda su stigli direktori. Slijedio je kratak razgovor i upoznavanje, te par pitanja. Direktori su znali zašto sam ipak odlučila doći na razgovor te su me primili prije svih ostalih kandidata, odnosno prije prvog razgovora koji je trebao početi tek za jedan sat. Znali su da trebam potvrditi pristanak za posao kod prvog poslodavca do određenog sata, pa su bili toliko ljubazni i susretljivi da su mi dali broj mobitela na koji neka nazovem nakon što mi se slegnu dojmovi s tog razgovora i nakon što se odlučim za jednog od ta dva poslodavca.
Još su istaknuli da me ne bi htjeli dovoditi u neugodnu situaciju pa da moram odmah reći svoj odgovor. Tijekom razgovora bilo mi je ugodno razgovarati i što je najvažnije bila sam potpuno opuštena jer su oni bili opušteni i vrlo ljubazni, normalni ljudi. Također, kad je u pitanju bio opis poslova koji bi obavljala, mlada mentorica je spomenula nošenje pošte u poštanski ured i upitala me da li bi mi to bio problem. Odgovorila sam da mi ne bi bio problem, zašto bi. Nato je jedan od direktora rekao da ne bi s time mislila da me podcjenjuju jer ipak imam fakultet od 5 godina i čak sam prekvalificirana za posao koji nude. Bilo mi je neugodno jer su bili čak i previše ljubazni.
Nisam mogla vjerovati da ipak postoje dobri poslodavci. Zaista lijepa gesta te profesionalno, a ponajviše ljudsko ponašanje. Nakon razgovora sam vagala dvije opcije, ali ipak sam se odlučila za prvog poslodavca, iako me sa strane rukovoditelja i mentora više privlačio drugi. Nazvala sam curu i rekla joj odgovor. Nije čak bila ljuta kako bi većina bila, misleći, kako sam im potratila vrijeme. Nakon par dana dobila sam mail od cure u kojem mi je napisala da su izbrali kandidata i da mi žele uspjeh u budućnosti. Bila sam iznenađena, jer nije bila njezina obaveza da mi pošalje njihovu odluku kad sam ih ja odbila. Odgovorila sam joj na mail i lijepo se zahvalila na ljubaznosti i susretljivosti te također zaželjela poslovni uspjeh.
Odgovorila mi je i oslovila me s imenom, a ne Poštovana, te napisala: „ Baš ste nas se dojmili i lijepo ste se predstavili. Smatramo da imate jako čvrst karakter i da znate što želite. Želimo vam puno uspjeha u privatnom i poslovnom životu. Srdačan pozdrav.“
Tako je malo potrebno da se čovjek učini važnim i korisnim, zadovoljnim, sretnim i motivirajućim, a opet tako puno za neke druge poslodavce.
Bravo ljudi! Iako nije moj poslodavac svakako bi ga preporučila svojim kolegama. Također, svaka čast i prvome poslodavcu koji je čekao na moju konačnu odluku i držao moje mjesto.
(K.B.)
