Fleksibilno radno vrijeme podrazumijeva slobodu upravljanja vlastitim vremenom i resursima na način koji pojedinac smatra najučinkovitijim mogućim.
Adam Henderson stručnjak je za razvoj angažiranosti zaposlenika, pisac i marketinški stručnjak te autor istraživanja "Millennial Mindset" provedenog među predstavnicima Y generacije. To su ljudi rođeni između 1980. i 1990. godine te generacija koja je već aktivna na tržištu rada. Hendersona su zanimale radne navike Milenijske generacije te njihova očekivanja od posla. Ovo su rezultati:
Samo fleksibilno…
Prioritet modernih zaposlenika je fleksbilno radno vrijeme koje smatra važnim čak 91% ispitanika, a 92% njih preferira i mogućnost rada od kuće.
Međutim, zanimljivo je da nitko od ispitanih ne preferira isključivo rad od kuće odnosno, njih 66% kaže da bi čak i u slučaju mogućnosti rada od kuće više vremena željeli provoditi u uredu, a manje kod kuće.
Henderson ističe da je imao priliku raditi poslove koji podrazumijevaju isključivo rad u uredu, ali i poslove koji se isključivo rade od kuće te da svaka krajnost ima svoje dobre i loše strane.
Ipak, napominje da je bitno znati kako fleksibilno radno vrijeme nije povezano isključivo s mjestom rada (kuća ili ured) nego i s vremenom te načinom rada. Fleksibilno radno vrijeme u tom smislu podrazumijeva slobodu upravljanja vlastitim vremenom i resursima na način koji pojedinac smatra najučinkovitijim mogućim.
To omogućava maksimalnu produktivnost, ne samo na način da je posao obavljen već i da je obavljen na najbolji mogući način te da pritom osigurava ravnotežu između privatnog i poslovnog života.
Kreativci imaju drugačiji radni ritam
Uzima za primjer marketinške agencije: čini se da kreativci ne vole raditi u ranim jutarnjim, već u kasnim večernjim satima. Henderson napominje da je takve zaposlenike u uredu rijetko viđao ujutro, ali nekoliko sati kasnije oni bi bili tu, puni života, energije i spremni za produktivan radni dan. Oko 18 sati često bi otišli na piće s ostalim zaposlenicima koji su već završili s poslom, a zatim bi se vraćali u svoje urede i nastavili raditi do kasnih večernjih sati ostavljajući iza sebe prazne kutije pizze.
Henderson je iz tog iskustva naučio da se kreativnost ne događa između 9 i 17 sati te da je inzistiranje na tome kontraproduktivno. Imajući na umu da upravo kreativni i inovativni procesi čine tvrtku konkurentnom, shvatio je kako je od vitalne važnosti dati zaposlenicima slobodne ruke i na taj način održavati njihovu visoku razinu motiviranosti i kreativnosti.
Fleksibilan pristup radu također pomaže tvrtkama da zadrže svoje najbolje zaposlenike, čime se zapravo kreira situacija u kojoj su svi na dobitku – i poslodavac i zaposlenici, zaključuje Henderson te dodaje da će praktična strana posla uvijek podrazumijevati sastanke na razini odjela i komunikaciju licem u lice. Ipak, napominje da je to moguće riješiti uvođenjem nekoliko radnih dana kada svi zaposlenici moraju biti prisutni u uredu, primjerice svakog ponedjeljka i srijede između 10 i 14 sati. To je vrijeme kada se mogu definirati svi ključni poslovi, ali ostatak tjedna zaposlenici imaju pravo fleksibilno rasporediti i obaviti svoje radne zadatke. U iznimnim slučajevima kada se sastanci moraju održavati u neko drugo vrijeme, video poziv prihvatljivo je i praktično rješenje.
Prekovremeni rad kao posljedica grižnje savjesti
Ipak, Henderson upozorava da beneficije poput fleksibilnog radnog vremena nije moguće provesti ukoliko ne postoji povjerenje. Tužno, mnoge tvrtke imaju stav 'daleko od očiju, daleko od srca' odnosno, ako vas nemaju na oku, misle da ne radite svoj posao, upozorava i prisjeća se 2013. godine kada je čelnica Yahooa Marissa Mayer zgrozila poslovni svijet svojom odlukom o zabrani fleksibilnog rada i time poslala poruku da nema povjerenja u svoje zaposlenike.
Pozitivan efekt fleksibilnog rada umanjuju i statistički podaci koji pokazuju da ljudi koji rade od kuće posežu za pretjeranom komunikacijom i rade dulje, kako bi kolegama dokazali da doista rade. To je posljedica uvriježenog mišljenja da oni koji ne rade u uredu zapravo imaju slobodan dan! Zapravo, u pitanju je nedostatak povjerenja koji dovodi do toga da radnici s fleksibilnim radnim vremenom rade više i osjećaju krivnju, što znači da bi više profitirali kada bi jednostavno radili u uredu, poput ostalih.
Moderno poslovanje trebalo bi se riješiti navika koje potječu još iz doba industrijske revolucije, a koje podrazumijevaju boravak na jednom radnom mjestu od 9 do 17 sati s ciljem izvedbe rutiniziranih poslovnih radnji, smatra Henderson. Umjesto toga, potrebno je osvijestiti da svijet ide naprijed te da se moderni poslovi bazirani na pružanju usluga jako razlikuju od manufakture u prošlosti. Osim toga, tehnološki razvoj i dostupnost novih alata omogućavaju ljudima različite načine obavljanja posla.
Tvrtke bi, smatra Henderson, trebale imati povjerenja u svoje zaposlenike, njihovu sposobnost preuzimanja odgovornosti i upravljanja vremenom, neovisno o tome je li u pitanju 09:00 u uredu ili 21:00 kod kuće. Ako tvrtka ne može vjerovati da su njeni zaposlenici sposobni raditi fleksibilno, onda im vjerojatno ne može vjerovati niti u stvarima poput čuvanja poslovne tajne, povjeravanja izrade financijskih izvještaja i sl. A ukoliko govorimo o tolikom stupnju nepovjerenja, postavlja se logično pitanje: zašto ste uopće zaposlili sve te ljude?
