Unatoč popularnosti fleksibilnog radnog vremena, samci su još uvijek u nezgodnoj poziciji u odnosu na kolege koji imaju obitelj. Coachevi donose savjete kako reći "Ne".
Janice Chaka svoju je pauzu za ručak iskoristila kako bi do kraja isplanirala iznenađenje za prijateljicu koja dolazi u posjet iz drugog grada: tečaj kuhanja. Zbog toga se s pauze za ručak vratila pet minuta kasnije od dozvoljenog.
"Postavili su mi puno pitanja i morala sam ostati dulje na poslu kako bih nadoknadila kašnjenje," prepričava. "Znam da bi situacija bila drugačija da sam kasnila zato jer sam vodila dijete doktoru i da to ne bi bio problem. Dapače, znam da bih za to mogla dobiti čak i slobodno poslijepodne."
To se dogodilo prije deset godina, kada je Chaka radila u odjelu ljudskih potencijala u Meksiku. Iskustvo joj je ipak potvrdilo da je u pitanju obrazac koji se ponavlja neovisno o kompaniji ili državi u kojoj radi i kojem su izloženi samci ili parovi bez djece. Osim toga, primijetila je da kolege koji imaju djecu imaju i prednost prilikom izbora termina godišnjeg odmora, dok su samci i kolege koji nemaju djecu morali ulagati dodatne napore kako bi dobili slobodne dane za brigu o starijem članu obitelji, a i od njih se češće tražilo da odrađuju službena putovanja.
"Pretpostavka je da sve možete podrediti poslu ili da nemate nijednu brigu u životu," kaže Chaka. "Zapravo, kao samcu, troškovi su vam puno veći, sve obavljate sami i nemate nekog na koga se možete financijski osloniti kada stvari krenu po zlu."
Iako je nezahvalno podastrijeti konkretne statike koje bi dokazale koliko su samci neizravno 'zakinuti' na radnome mjestu, nedavno istraživanje provedeno u Ujedinjenom Kraljevstvu na 25.000 zaposlenih otkrilo je da se od žena u dobi od 28 do 40 godina, a koje nemaju djecu, očekuje da odrade veći broj radnih sati.
Korporativne pčele radilice
Tijekom svog istraživanja za knjigu "Going Solo", Eric Klinenberg, profesor i sociolog na New York Sveučilištu intervjuirao je stotine samaca diljem Europe i Amerike te otkrio da 'postoji raširena percepcija kako su samci bolje uredske 'radilice''.
"Upoznao sam bezbroj radnika koji se žale da ih njihovi menadžeri gledaju kao 'uvijek dostupne' za prekovremeni rad i poslove koje treba obaviti vikendom, zato jer nemaju djecu ili partnera," kaže.
"U pojedinim slučajevima, upoznao sam žene koje su rekle da nisu dobile zasluženu povišicu jer su menadžeri smatrali da njima veća primanja nisu toliko potrebna koliko kolegama s djecom," napominje.
Bella DePaulo, profesorica psihologije na California Sveučilištu, Santa Barbara, istraživala je ovaj fenomen kroz svoje radove te zaključila da postoje negativan stereotip i diskriminacija samaca, kako u radnoj sredini tako i u društvu općenito. Tvrdi da su brojni poslodavci u zabludi kada su u pitanju zaposlenici samci: smatra ih se usamljenima i izoliranima, iako su zapravo aktivnije angažirani u zajednici, imaju čvršća prijateljstva koja im daju 'osjećaj obitelji, čak i ako nije u pitanju obiteljski odnos u tradicionalnom smislu'.
Pa što bi onda zaposleni samci trebali napraviti ako se osjećaju diskriminirano radi svog životnog izbora ili trenutne situacije, a da pritom ne ugroze svoju karijeru i ugled?
"Nemojte kukati o konkretnom problemu", prvi je savjet koji daje britanski mentor David Carter. "Odgovor je u masi," tvrdi on. "Kolege samci trebali bi razmisliti o udruživanju snaga, predložiti promjenu loše prakse te ukazati kako tvrtka može od toga profitirati, a na taj način istovremeno bi imali priliku pokazati svoju vještinu sposobnosti rješavanja problema."
Ovo je lakše nego ikad učiniti, jer brojke neumoljivo ukazuju da se sve veći broj ljudi 'skrasi' u zrelijim godinama ili uopće ne. Jedna studija iz 2014. procijenila je, primjerice, da jedan od četiri odrasla Amerikanca neće stupiti u brak do 50-te godine, dok su, prema Eurostatovim podacima za 2016. godinu, većinu kućanstava u Europskoj uniji činili samci.
Jedna od ideja koju je Carter predlagao bila je 'sustav razmjene bodova' koji se može digitalno pratiti, a koji bi zaposlenicima davao priliku da međusobno razmjenjuju radne sate ili zadatke te da si na taj način međusobno pomažu. Sustav bodovanja posložen je tako da nitko ne može biti zakinut.
"Ovdje nije riječ o tome da vrijeme koje vam ostaje na raspolaganju možete koristiti za gluposti. To je samo način da možete raditi 40 sati tjedno kad vama odgovara", objašnjava Carter.
Carter, koji vlastitim zaposlenicima dozvoljava da rade 'gdje i kada žele, dokle god obavljaju svoj posao' priznaje da ovakva sustav bodovanja možda nije prihvatljivo rješenje za korporacije. Ipak, inzistira na tome da organizacije same mogu pronaći način kako poboljšati fleksibilnost svim zaposlenicima i da to sprječava odlazak talentiranih.
"Dinosauri su izumrli s razlogom. Ako ne prihvatite i ne počnete ohrabrivati fleksibilnost – koja je i čvrsto ugrađena u mentalni sklop Milenijske generacije – otići ćete u povijest baš kao dinosaur," kaže.
Sheryl Sandberg iz Facebooka jednom je prilikom iznijela misao koja je kasnije često citirana: žena koja je sama, ima jednako pravo otići na vrijeme s posla radi odlaska na party, kao i netko tko se mora pojaviti na predstavi u kojoj nastupa njegovo dijete, budući da mora imati mogućnost upoznavati nove ljude i nekoga s kim bi poželjela zasnovati obitelj. Poručuje menadžerima da i ljudi koji nemaju partnere ili obitelj imaju pravo živjeti ispunjen život.
Ipak, postoje i poslodavci koji tvrde da je provođenje jednakih prava za sve zaposlenike nešto što je lakše reći nego učiniti.
"Postoji razlika u perspektivi ljudi koji su roditelji i onih koji to nisu. Ako niste roditelj, niste svjesni kako to mijenja vaš život i prioritete," kaže poduzetnik Jonas Almeling, otac jednog djeteta. "Uopće ne bih pristupio jednako nekome tko kaže 'oprostite, moram ići na rafting' u odnosu na nekoga tko mora otići u vrtić po dijete," kaže.
"S druge strane, kvalitetan zaposlenik je onaj tko vodi kvalitetan život u cjelini, neovisno o svojim životnim izborima. U tom smislu, možda postoji potreba da se sagleda šira slika."
Janice Chaka, koja sada radi kao coach i konzultantica, priznaje da je, radeći u korporaciji, i sama osjećala grižnju savjesti uzimajući slobodne dane u terminu koji su priželjkivali i drugi kolege, kako bi proveli vrijeme sa svojom djecom. Međutim, otkad je napustila korporativni svijet, svojim klijentima savjetuje da izbjegavaju takav pristup. "Ne biste se trebali osjećati loše jer želite uravnotežiti svoj privatni i poslovni život, bez obzira što nemate djecu," smatra.
Onima koji traže posao savjetuje da dobro istraže tvrtku u kojoj žele raditi, kako bi ustanovili kakva kultura u njoj vlada. "Jednom kada se zaposlite, nemojte dodavati kolege na društvene mreže. Na taj način ne dajete im priliku da vas osuđuju na temelju fotografija ili aktivnosti koje su vam bitne, a koje ste radili na svoj slobodan dan. Potražite tvrtku koja ne pita, ili je ne zanima, zašto vam treba slobodan dan. Napredovati možete radeći pametno, a ne odrađujući veći broj prekovremenih sati."
Izvor: BBC